Istraživanje organizacije Global Disinformation Index (GDI) pokazuje da bi 100 YouTube kanala koji objavljuju sadržaj klasificiran kao govor mržnje ove godine moglo ostvariti 13,3 miliona dolara prihoda od oglašavanja.
Gotovo polovina tog iznosa pripada YouTubeu, koji tako finansijski učestvuje u širenju sadržaja protiv kojeg se deklarativno bori.
Govor mržnje nije samo problem moderiranja sadržaja na YouTubeu nego i pitanje poslovnog modela. Novo istraživanje organizacije GDI pokazuje da se oglašavanjem uz takav sadržaj može dobro zaraditi, i to ne samo kreatori nego i sama platforma.
GDI je analizirao 100 YouTube kanala na engleskom jeziku koji objavljuju sadržaj klasificiran kao govor mržnje. Na osnovu videozapisa objavljenih između januara i augusta 2026. procjenjuje se da bi ti kanali tokom cijele godine mogli ostvariti ukupno 13,3 miliona dolara prihoda od oglašavanja. Od toga bi oko 7,3 miliona dolara pripalo kreatorima, a šest miliona YouTubeu.
Riječ je o procjenama, a ne o podacima iz poslovnih knjiga YouTubea. Ipak, istraživanje otvara neugodno pitanje: koliko platforma zaista provodi vlastita pravila kada joj sadržaj koji ih potencijalno krši istovremeno donosi prihod?
Milioni za kreatore i platformu
YouTube uobičajeno zadržava 45 posto prihoda od oglasa prikazanih uz videozapise koji ostvaruju zaradu, dok ostatak pripada kreatorima. Prema procjenama GDI-ja, jedan od analiziranih kanala mogao bi godišnje ostvarivati oko 2,2 miliona dolara prihoda: približno 1,2 miliona za autora i milion za YouTube.
Istraživači su na tom kanalu pronašli sadržaj koji bi mogao kršiti YouTubeove smjernice zajednice, ali i biti nezakonit prema njemačkom zakonodavstvu. U septembru 2026. videozapisi su još bili dostupni, prikazivali su oglase i mogli su se gledati iz Njemačke.
GDI je u istraživanju koristio pet velikih jezičkih modela za označavanje 19.297 videozapisa, nakon čega su analitičari ručno pregledali uzorak od 200. Važno je naglasiti da se definicija govora mržnje koju koristi ova organizacija temelji na standardima Vijeća Evrope i šira je od one koju primjenjuje YouTube. To znači da dio označenog sadržaja ne mora nužno kršiti pravila platforme niti biti nezakonit.
Upravo je ta razlika važna za tumačenje rezultata. GDI ne tvrdi da je svaki analizirani videozapis zabranjen sadržaj, nego upozorava na nedovoljnu transparentnost načina na koji YouTube odlučuje šta može ostati monetizirano.
Pravila postoje, ali njihova primjena nije transparentna
YouTube ima mehanizme za kažnjavanje kreatora koji opetovano ciljaju zaštićene grupe. Međutim, pravilo o ponovljenim prekršiteljima primjenjuje se, prema formulaciji platforme, u rijetkim slučajevima, bez jasno definiranog praga koji bi određivao kada se neki kanal smatra ponovljenim prekršiteljem.
GDI nije pronašao dokaze da je taj mehanizam primijenjen na pregledane kanale. Ipak, nije mogao provjeriti ni stvarne podatke o njihovoj monetizaciji jer su oni dostupni samo YouTubeu.
To je jedan od glavnih problema na koje istraživanje ukazuje. Platforma javno objavljuje podatke o uklanjanju sadržaja, ali znatno manje govori o videozapisima koji ostaju dostupni, a kojima je zbog kršenja pravila ukinuta mogućnost zarade.
Za YouTube šest miliona dolara procijenjenog godišnjeg prihoda od analiziranih kanala nije posebno velik iznos. Alphabet je tokom 2025. od YouTubea ostvario oko 60 milijardi dolara prihoda od oglašavanja i pretplata. Za pojedine kreatore, međutim, zarada od milion ili dva miliona dolara godišnje može biti temelj cijelog poslovanja.
GDI upozorava i na problem poticaja: sistemi preporuka nagrađuju sadržaj koji privlači publiku, a YouTube dijeljenjem prihoda postaje finansijski zainteresiran za uspjeh videozapisa koji ostvaruju zaradu.
To ne dokazuje da platforma namjerno promovira govor mržnje, ali pokazuje da njeni poslovni interesi nisu uvijek jednaki interesima korisnika i oglašivača.
Argument.ba
