Franz Beckenbauer smatrao ga je najvećim talentom njemačkog fudbala, Uli Hoeness nije ga želio prodati, a Bayern mu je predviđao blistavu budućnost. Ipak, dječak sa ove stare fotografije završio je daleko od velike scene, a njegova karijera postala je jedna od najtužnijih fudbalskih priča.
Čovjek kojeg je legendarni Franz Beckenbauer svojevremeno nazvao najvećim talentom njemačkog fudbala zove se Berkant Göktan.
Sa samo 17 godina debitovao je za prvi tim Bayerna u Ligi prvaka, a nekoliko godina kasnije njegova karijera praktično je bila uništena.
Göktan je rođen u Minhenu, a prve fudbalske korake napravio je u lokalnom klubu Helios München. Njegov talenat vrlo brzo je privukao pažnju Bayerna, koji ga je doveo u svoje omladinske kategorije kada je imao svega osam godina.
Već tada bilo je jasno da se radi o posebnom dječaku.
“U jednoj sezoni D-juniora postigao sam oko 400 golova. Često sam na jednoj utakmici postizao deset ili 12 pogodaka”, prisjećao se Göktan.
Bayern je bio oduševljen njegovim mogućnostima. Sa 13 godina potpisao je predugovor s bavarskim gigantom, a njegov razvoj pratio se s ogromnim očekivanjima.
Međutim, dok je njegov fudbalski talenat bio neupitan, karakter i odnos prema profesionalizmu već su počinjali predstavljati problem.
Göktan je sve manje pažnje posvećivao školi, a sve više vjerovao da mu je fudbalska budućnost već osigurana. Halil Altintop, koji je kasnije dijelio svlačionicu s njim u Kaiserslauternu, imao je samo riječi hvale za njegove tehničke sposobnosti.
“Ono što je radio s loptom bilo je zaista nevjerovatno. Vjerovatno nikada nisam vidio tako tehnički nadarenog igrača”, govorio je Altintop.
Jedna od epizoda koja je najbolje pokazala Göktanov karakter dogodila se 1998. godine, u finalu njemačkog prvenstva za juniore.
Bayernova ekipa, za koju su nastupali i Owen Hargreaves te Daniel Bierofka, igrala je protiv Borussije Dortmund. Bavarci su imali prednost od 2:1 kada je dosuđen jedanaesterac nešto više od 20 minuta prije kraja utakmice.
Iako nije bio određen za izvođenje penala i bio je jedan od najmlađih igrača u ekipi, Göktan je uzeo loptu. Promašio je. Drama je uslijedila u samoj završnici, kada je Dortmund stigao do izjednačenja i izborio penale.
Göktan je ponovo preuzeo odgovornost, ali je još jednom bio neprecizan. Bayern je izgubio finale, a mladi napadač postao je tragična figura utakmice.
Njegov tadašnji trener Herbert Harbich kasnije je isticao da je Göktan još kao tinejdžer imao izražen osjećaj da je već velika zvijezda.
Takav pristup nije mogao dugo prolaziti bez posljedica.
Uprkos problemima, Göktan je nastavio napredovati. Sa 16 godina već je trenirao s prvim timom Bayerna pod vodstvom Giovannija Trapattonija, a sa 17 je potpisao profesionalni ugovor.
Vrhunac njegovog boravka u bavarskom klubu dogodio se u utakmici Lige prvaka protiv Manchester Uniteda. Na Olimpijskom stadionu u Minhenu našao se na terenu protiv fudbalskih velikana poput Davida Beckhama i Paula Scholesa.
U igru je ušao umjesto Hasana Salihamidžića i dobio priliku da pokaže šta zna.
“Bio sam u transu”, prisjećao se kasnije.
Čak je imao i veliku priliku za pogodak, ali je njegov udarac lijevom nogom završio tik pored desne stative.
“Ponekad pomislim da bi sve bilo drugačije da je ta lopta ušla”, govorio je Göktan.
Ipak, taj nastup ostao je njegova najveća evropska pozornica u dresu Bayerna.
Nakon toga uslijedili su problemi s disciplinom, motivacijom i odnosom prema fudbalu. Za prvi tim Bayerna odigrao je još samo dvije takmičarske utakmice.
Godine 1999. posuđen je Borussiji Mönchengladbach, a zatim i Arminiji Bielefeld, gdje je ponovo sarađivao s trenerom Hermannom Gerlandom.
Ni u jednom od tih klubova nije uspio opravdati očekivanja. Za Gladbach je odigrao pet utakmica, a u Bielefeldu 16, uz samo jedan postignuti pogodak.
Kada se 2000. godine vratio u Bayern, uglavnom je nastupao za rezervni tim. “Trenirao sam kao i ranije, ali nisam napredovao. Postepeno sam gubio motivaciju. Sve sam više razmišljao o novcu, a fudbal je postao sporedna stvar”, priznao je kasnije.
Bayern je 2001. godine odlučio završiti saradnju s mladim napadačem. Göktan je tada iznenadio mnoge i potpisao za Galatasaray. Njegov dolazak u Istanbul izazvao je veliku pažnju.
“Bilo je nevjerovatno. Na potpisivanju ugovora bilo je 20 kamera i bezbroj novinara. Nikada ranije nisam doživio nešto slično”, pričao je.
Nakon perioda prilagođavanja počeo je pružati dobre partije. Postigao je pet pogodaka i osvojio titulu prvaka Turske, a nastupao je i u Ligi prvaka protiv Liverpoola i Barcelone. Činilo se da bi konačno mogao vratiti karijeru na pravi put.
Međutim, to je bio samo kratkotrajan bljesak. U narednom periodu sve manje je igrao, a 2004. godine prešao je u Bešiktaš, gdje se također nije uspio nametnuti.
Problemi s trenerima, nedostatak kontinuiteta i sve slabija motivacija dodatno su ga udaljavali od fudbala. “Psihički me to slomilo. Pomislio sam da više nikada neću igrati. Sa svakim korakom bio sam sve bliže dnu”, priznao je.
Povratak u Njemačku uslijedio je 2005. godine, kada ga je u Kaiserslautern doveo Michael Henke, nekadašnji pomoćnik u Bayernu. Ali ni tamo nije pronašao sreću.
Nakon Henkine smjene, novi trener Wolfgang Wolf nije ozbiljno računao na njega, pa je Göktan u aprilu 2006. raskinuo ugovor i vratio se u rodni Minhen. Činilo se da je njegova profesionalna karijera završena, ali je lokalni rival Bayerna, TSV 1860 München, odlučio pružiti mu novu šansu.
U početku je igrao za amatersku ekipu, a onda je stigao trener Marco Kurz, koji je u njemu prepoznao potencijal i odlučio mu dati priliku u prvom timu. Bio je to možda i najbolji period njegove profesionalne karijere.
Göktan je ponovo zabijao, igrao s velikim samopouzdanjem i postao jedan od najvažnijih fudbalera popularnih Lavova. U prvoj sezoni postigao je deset golova na 13 utakmica u drugoj Bundesligi, a u narednoj je ponovo stigao do deset pogodaka, uprkos pauzi zbog povrede.
Izgledalo je kao da je konačno sazrio. “Nisam ponovio ranije greške. Ponovo sam bio uspješan, ali sam ovaj put ostao na zemlji”, govorio je 2007. godine.
Priznao je i koliko su ga raniji neuspjesi promijenili. “Bio sam haotičan. Bio sam previše nestrpljiv i impulsivan. Uspjeh mi je udario u glavu.”
Navijači 1860 Münchena vjerovali su da su dobili napadača koji bi mogao napraviti još veće stvari. Ali onda je uslijedio šok.
U oktobru 2008. godine u javnost je dospjela vijest koja je ponovo promijenila Göktanov život. Zbog njegovog neobičnog ponašanja i informacija koje su stizale iz minhenskog noćnog života, klub je odlučio obaviti testiranje na kokain. Rezultat je bio pozitivan.
Bivši veliki talenat njemačkog fudbala našao se pred najvećom životnom krizom. U klubu su mu u početku željeli pružiti podršku i pokušati pronaći rješenje, ali Göktan nije prihvatio ponuđenu pomoć na način koji je uprava očekivala. Odbio je takav pristup, napustio Minhen i otišao na Tajland.
Sa samo 27 godina praktično je nestao s njemačke profesionalne fudbalske scene. Godinama kasnije otvoreno je govorio o svojoj ovisnosti.
“Bio sam sretan što je sve izašlo na vidjelo jer nisam imao izlaza”, priznao je.
Na aerodromu je, prema vlastitim riječima, imao dvije mogućnosti – Meksiko ili Tajland. Izabrao je Tajland. Tamo se udaljio od profesionalnog fudbala, zainteresovao za budistička učenja i upoznao novu ljubav.
Pokušao je još jednom oživjeti karijeru, potpisavši za tajlandski Muangthong United, ali ni taj pokušaj nije donio ozbiljniji povratak.
Krajem 2012. godine Göktan je ponovo poželio igrati fudbal u Njemačkoj. Međutim, nekadašnji veliki talenat teško je pronalazio klub koji bi mu pružio priliku. Na kraju je završio u SV Heimstettenu, niželigašu iz Bavarske. Njegov posljednji zabilježeni nastup u takmičarskom fudbalu bio je posebno simboličan.
U oktobru 2013. godine dobio je svega šest minuta protiv rezervnog tima Bayerna, kluba u kojem je nekada bio smatran budućom svjetskom zvijezdom. Heimstetten je izgubio rezultatom 5:0.
Od tada se njegovo ime više nije pojavljivalo u ozbiljnijim fudbalskim izvještajima. Povremeno je na društvenim mrežama objavljivao fotografije sa porodicom i djecom, ostavljajući utisak čovjeka koji je pronašao mir daleko od fudbalskih reflektora.
Argument.ba
