Predsjednik Svjetske fudbalske federacije (FIFA) Gianni Infantino spreman je odustati od ideje za proširenje Mundijala na 64 ekipe.
Dolaskom na čelo FIFA Gianni Infantino je napravio niz nepopularnih poteza, a jedan od njih je svakako bilo proširenje Svjetskog prvenstva na 48 ekipa, počevši od Mundijala ove godine.
Međutim, 56-godišnji Švicarac je imao još luđi plan – proširenje SP na čak 64 ekipe. Gajio je tu ideju, imao je podršku Južnoameričke fudbalske federacije (CONMEBOL), ali ta ideja ga polako napušta.
Možda bi on i nastavio s procesom, no opcija da pola svijeta igra na Mundijalu ne predstavlja nikakav užitak, pa je dobio glasno ‘ne’ s brojnih drugih strana.
“Prijedlog koji je iznio CONMEBOL gubi na zamahu, a i Gianni Infantino sada ne pokazuje mnogo entuzijazma za tu ideju interno. Smatra se da predsjednik FIFA-e sada ima ozbiljne rezerve prema proširenju turnira izvan njegovog već proširenog formata”, navode izvori bliski FIFA i dodaju:
“UEFA i dalje čvrsto stoji protiv prijedloga, a i AFC (Azijska fudbalska konfederacija) ima značajne sumnje, što čini šanse za daljnje proširenje u ovoj fazi sve manjim.”
Ideja Svjetskog prvenstva sa 64 reprezentacije, gdje bi doslovno ‘pola svijeta’ nastupilo na takmičenju, od prvog trenutka je izgledala kao ‘ubistvo fudbala’. Srećom, ipak ima dovoljno pametnih ljudi da to ne dozvoli.
Infantinov mandat već je obilježen nizom reformi koje su, makar formalno, imale za cilj “globalizaciju igre”, no kritičari s pravom ističu da se iza velikih riječi uglavnom krije želja za još većom zaradom.
Svako proširenje formata znači više utakmica, više TV prava, više sponzora i više novca u kasi FIFA-e, ali ne nužno i bolji fudbal za gledaoce.
Ni navijači ni struka nisu blagonaklono dočekali mogućnost da se Mundijal pretvori u beskrajan turnir bez prave elite.
Opća je ocjena da se kvalitet razvodnjava, jer se umjesto sudara najboljih reprezentacija često dobijaju susreti u kojima je razlika u kvalitetu astronomska. Upravo je na tom talasu nezadovoljstva dodatno oslabila podrška ideji o 64 učesnika.
Posebno je značajan otpor UEFA-e, koja je u posljednjim godinama u više navrata ulazila u sudar s FIFA-om oko kalendara i formata takmičenja. Evropske nacionalne selekcije već su opterećene napornim kvalifikacijama, Ligom nacija i zgusnutim klupskim rasporedom, pa je dodatno razvlačenje Svjetskog prvenstva praktično neizvodivo bez ozbiljnog narušavanja integriteta sezone.
Ne treba zanemariti ni logističke i organizacijske probleme koje bi izazvalo Svjetsko prvenstvo sa 64 reprezentacije. Smještaj, infrastruktura, sigurnost, trening-kampovi, putovanja, sve bi to moralo da se multiplicira, što bi mnogim zemljama domaćinima turnir učinilo gotovo neizvodivim.
Umjesto da se širi krug potencijalnih organizatora, Infantino bi takvim planom vjerovatno suzio listu na svega nekoliko najbogatijih država ili blokova. Čini se da je Infantino, barem privremeno, povukao ručnu i shvatio da je već prešao granicu onoga što fudbalski svijet može da proguta.
Svjetsko prvenstvo sa 48 reprezentacija već je ogroman eksperiment koji će tek pokazati svoje prave posljedice, a ideja o dodatnom napuhivanju formata zasad ide tamo gdje i mnoge druge megalomanske vizije, u fioku projekata koji su mogli trajno izmijeniti, ali i ozbiljno uništiti lice najvažnije sporedne stvari na svijetu.
Argument.ba
