Mila Ajzenštajn Stojić, žena čiji je životni put istovremeno svjedočanstvo o najvećim užasima 20. vijeka i oda nesalomljivoj ljudskoj snazi, proslavila je svoj nevjerovatni 104. rođendan. Rođendansko slavlje organizovano je u zagrebačkom Domu za starije osobe „Senior Garden”, gdje su se okupili brojni prijatelji, porodica i predstavnici jevrejske zajednice kako bi uveličali ovaj poseban dan i odali počast ženi koja, uprkos svemu što je preživjela, i danas zrači nevjerovatnim optimizmom i neuništivim duhom, javlja HRT.
Mila je preživjela strahote holokausta, prošla kroz logore i partizansku borbu, a danas, u 105. godini života, svoju priču nosi potpuno sama – jasno, snažno i s toplinom koja osvaja.
„Ja ljubim do dandanas moju Tuzlu, profesor nam je bio Meša Selimović”
Iako je rođena u Beču, Milino srce zauvijek je ostalo vezano za grad u kojem je odrasla – Tuzlu. S posebnim žarom u očima, slavljenica se prisjetila predratne Tuzle, opisujući je kao bogat grad koji je cijenio kulturu i obrazovanje:
„Ja ljubim do dandanas Tuzlu. Ja sam iz Tuzle došla. U Beču sam rođena i onda sam se vratila u Tuzlu koju ljubim do dandanas. Tuzla je grad koji leži na soli. Tuz na turskom znači so. Ali ona ne leži samo na soli, gdje god malo kopate naći ćete ugljen i druga bogatstva. Tuzla je bila bogata, a ako imate pare i pamet, onda možete svašta dobro napraviti. Imala je klasičnu gimnaziju prije svjetskog rata jer su mogli platiti profesore. Naš profesor je bio Meša Selimović! On je napravio jedan kružok i nas nekoliko koji smo bili zainteresovani svakih 14 dana dobijali smo novu knjigu koja je izašla. Krležu i sve te drame sam ja gledala u Tuzli. Zagrebačko, beogradsko, sarajevsko pozorište… Tuzla je imala para, platili bi pozorišta i ona bi došla na tri dana i davala predstave.”
Bijeg od ustaškog terora, strahote Raba i partizanski spas
Bezbrižnu mladost grubo je prekinuo Drugi svjetski rat. Dolaskom ustaša na vlast 1941. godine, Milina porodica je izbačena iz stana, a nadbila se opasnost od zloglasnih logora poput Jasenovca i Stare Gradiške. Spas su privremeno pronašli u zonama pod kontrolom italijanskih snaga, koje su ih internirale prvo u Crikvenicu, a potom u surovi logor na ostrvu Rab.
„Na Rabu je bilo grozno, vrućina… Nas devetoro smo živjeli u devet kvadrata, svako je imao po jedan kvadrat. Vrlo brzo uslijedila je kapitulacija Italije i italijanski čuvari su sami predali oružje. Postavilo se pitanje šta će biti s nama. Jedni su odlučili ostati jer su imali nešto novca, drugi su trabakulama krenuli prema Italiji, a treći su rekli – mi idemo u partizane. Ja sam rekla da hoću ići u moju Tuzlu. Samo nekoliko dana kasnije, na Rab su stigli ustaše i Nijemci i pobili sve koji su ostali. Mi koji smo krenuli partizanima, izašli smo na slobodnu teritoriju samo par sati prije njihovog dolaska.”
U vihoru rata, Mila je ocu dala sveto obećanje da će sačuvati majku, što je na kraju i uspjela:
„Moj otac mi je rekao: ‘Molim te, čuvaj mi majku, čuvaj! Ako mi je dovedeš živu i zdravu, sve ću ti dati poslije rata.’ Dovela sam je živu i zdravu. Javila sam se za bolničarku, kasnije sam bila u Topuskom, gledala Churchillovog sina kako šeta… Nahodala sam se preko Korduna i Banije, sve to pješke i bez cipela, ali imala sam sreću da nikada nisam bila bolesna. Jako, jako dobro sam to izdržala, a uspjela sam još i hraniti majku.”
Neuništivi duh koji inspirira generacije
Milin nećak, Giuseppe Leo Guizzi, ističe da je njegova tetka kroz cijeli život prolazila s nevjerovatnim genom borca. Pokazujući njenu fotografiju iz djetinjstva, s ponosom je dodao:
„Ovo je Mila, na ovoj fotografiji ima osam godina. Doživjela je nevjerovatne 104 godine zahvaljujući zdravlju i dobrim genima, ali i zato što je optimista i borac. Ona želi živjeti i uvijek bi u svemu vidjela nešto pozitivno. Bila mi je veliki oslonac čak i kada je njoj samoj bilo najteže.”
Ispunjena ljubavlju svojih najbližih i s porukom da „ne žali ni za čim”, Mila Ajzenštajn Stojić ušla je u svoju 105. godinu života, ostajući živi spomenik hrabrosti i najljepših vrijednosti koje čovjek može posjedovati.
Argument.ba
