Kada se suočimo s viškom kilograma, često se zapitamo: „Kako se ovo desilo?”. Nerijetko se javlja i osjećaj da se više ne prepoznajemo u ogledalu.
Uobičajena pretpostavka je da jedemo samo kada smo gladni. Kada neko jede više nego što mu je potrebno, lako je zaključiti da je „previše gladan”, pa se javlja i pitanje šta tu nije u redu.
Međutim, istina je drugačija. Ne jedemo samo kada smo gladni. Fiziološka glad je često samo mali dio priče kada je riječ o prejedanju i gojaznosti. Često jedemo kao odgovor na različite okidače.
Šta su okidači prejedanja?
Okidači su sve situacije, misli, emocije ili vanjski faktori koji pokreću želju za hranom i kada nismo fizički gladni. Drugim riječima, oni „aktiviraju” naviku jedenja, često automatski i bez svjesne odluke.
Osim stvarne fizičke gladi, okidači za prejedanje najčešće se dijele u nekoliko kategorija:
Prisutnost hrane – Sama pojava ili miris hrane može potaknuti jelo, čak i kada nemamo potrebu za njom. Otvorene grickalice ili kolači često vode ka nesvjesnom grickanju.
Društvene situacije – Jedemo jer nam se nudi, jer „nije pristojno odbiti” ili zato što svi oko nas jedu. Okupljanja i izlasci često znače više hrane nego što nam treba.
Navike i aktivnosti – Gledanje TV-a, rad za računarom ili učenje često se povezuju s jelom, pa s vremenom postaju signal za hranu.
Emocije – Stres, tuga, dosada ili anksioznost često vode ka jedenju kao načinu utjehe ili nagrade.
Umor – Kada smo iscrpljeni, teže donosimo svjesne odluke pa češće posežemo za brzom hranom.
Misli – Uvjerenja poput „zaslužujem ovo” ili „počinjem sutra” mogu pokrenuti prejedanje.
Posebne prilike – Praznici, rođendani i „vikend je” situacije često postaju izgovor za pretjerivanje u hrani.
Zašto je važno prepoznati okidače?
Kada razumijemo šta pokreće naše ponašanje, možemo ga mijenjati. Bez tog uvida, prejedanje djeluje kao nešto što se „samo dešava”, što vodi osjećaju gubitka kontrole.
Kada prepoznamo okidače:
- postajemo svjesniji svojih obrazaca
- razlikujemo fizičku glad od emocija
- lakše mijenjamo navike
Kako se nositi s okidačima?
Nema jednog rješenja, ali pomažu sljedeće strategije:
- držati nezdravu hranu van vidokruga
- planirati obroke unaprijed
- ne jesti ispred TV-a ili ekrana
- pronaći zamjene (šetnja, čaj, kretanje)
- naučiti prepoznati emocije prije jela
- poboljšati san
- preispitati „sve ili ništa” razmišljanje
- učiti odbiti hranu u društvenim situacijama
- uživati u posebnim prilikama bez grižnje savjesti
Višak kilograma se ne događa preko noći, nego kroz niz malih svakodnevnih odluka. Okidači objašnjavaju zašto jedemo i kada nismo gladni.
Kada ih počnemo prepoznavati, odnos prema hrani postaje svjesniji, a osjećaj kontrole se postepeno vraća.
Argument.ba
