Dvije firme u Federaciji BiH, slične veličine i iste djelatnosti, u 2027. bi za struju mogle plaćati bitno različite cijene. Razlika nije u tome koliko troše ni gdje izvoze, nego u tome koja ih elektroprivreda snabdijeva.
Poskupljenje od oko 29 posto, koje je Elektroprivreda BiH ponudila industrijskim kupcima za 2027., prema informacijama sa sastanka poslodavaca i EPBiH ne obuhvata kupce Elektroprivrede HZ HB niti firme u Republici Srpskoj. Odnosi se samo na privredu koju snabdijeva EPBiH, a to je najveći dio Federacije: od Sarajeva i Zenice do Tuzle, Bihaća i Goražda.
Obje federalne elektroprivrede u većinskom su vlasništvu iste Vlade FBiH. Ta Vlada je za Oslobođenje.ba potvrdila da budžetom za 2027. nije planirala novac za subvencioniranje struje industrijskim kupcima, uz obrazloženje da se struja za firme “ugovara, nabavlja i plaća na tržišnoj osnovi”.
Privreda na području EPBiH tako ostaje sama. Kako je za naš portal rekao energetski stručnjak Damir Miljević, vlast u ovom slučaju “gura glavu u pijesak”.
Sedmica bez rješenja
Od prvih vijesti o poskupljenju prošla je tek sedmica, a sve ključne adrese već su se oglasile ili šutnjom odgovorile:
• 5. novembar: Javnost saznaje da je EPBiH firmama poslala ugovore za 2027. s oko 29 posto skupljom strujom i rokom od 15 dana za potpis. EPBiH procenat ne potvrđuje ni ne demantuje, ali poručuje da su tržišne cijene za 2027. “znatno više” od njenih ponuda.
• 7. novembar: Odlazeći premijer FBiH Nermin Nikšić, upitan o cijenama struje, kaže da odluku donosi nezavisni regulator, a ne Vlada. Istog dana premijer RS Savo Minić poručuje da je struja u Republici Srpskoj 20 posto jeftinija nego u Federaciji.
Nastavak vijesti ispod oglasa
• 9. novembar: Udruženje poslodavaca FBiH upozorava da bi struja za firme u BiH, prvi put u 20 godina, mogla biti skuplja nego u Njemačkoj, Češkoj, Kini i SAD-u.
• 10. novembar: Sastanak poslodavaca i EPBiH završava bez dogovora. Predsjednik Udruženja poslodavaca Nihad Imširović upozorava na izuzetno negativne posljedice po opstanak dijela proizvodnih preduzeća.
• 11. novembar: Vlada FBiH za Oslobođenje.ba potvrđuje da neće subvencionirati struju za privredu.
• 12. novembar: Održava se 97. vanredna skupština dioničara EPBiH, na kojoj Vlada FBiH kao većinski vlasnik odlučuje o revidiranom planu poslovanja za 2026–2028. i o finansiranju rudnika uglja.
To što je Vlada šutjela danima, a onda odgovorila da “nije planirala sredstva”, pokazuje i Miljevićeva ocjena: vlast pokušava stvari “ostaviti između partnera”, odnosno između firmi i elektroprivrede.
Dvije elektroprivrede, jedan vlasnik
Na području Federacije BiH struju proizvode i isporučuju dva javna preduzeća, oba u većinskom vlasništvu Federacije, čiji kapital na skupštinama zastupa Vlada FBiH.
Razlika u poslovanju dviju kompanija velikim dijelom objašnjava i razliku u cijenama. EPBiH se oslanja na termoelektrane, a rudnici uglja ne isporučuju dovoljno. Zbog toga je kompaniju 2025. koštalo oko 1.000 GWh neproizvedene struje i prinudna kupovina na tržištu po visokim cijenama. Uvoz struje u BiH u 2025. udvostručen je na rekordnih 629 miliona KM.
Ali za firmu u Tuzli ili Zenici objašnjenje je slaba utjeha. Ona se s konkurentom iz Hercegovine, Republike Srpske ili Hrvatske bori za iste kupce, a u 2027. bi mogla plaćati osjetno skuplju struju samo zato što je na području druge elektroprivrede. A obje te elektroprivrede pripadaju istom vlasniku.
Vlada FBiH, međutim, ne vidi razlog da intervenira. Za nju se, kako je navela u odgovoru Oslobođenju.ba, struja za firme plaća “u skladu s tržišnim uslovima i ugovorima sa snabdjevačima”.
Miljević: Vlada gura glavu u pijesak
Ekonomista i energetski stručnjak Damir Miljević, član uprave Regionalnog centra za održivu energetsku tranziciju (RESET), poskupljenje vidi kao posljedicu sistema u kojem privreda zakonski plaća struju prema cijenama na regionalnim tržištima.
“Prvo pitanje je zašto Bosna i Hercegovina nema vlastito tržište električne energije, nego se za ugovaranje s domaćom privredom koriste druga tržišta, koja su pod utjecajem drugih energenata”, kaže Miljević za Oslobodjenje.ba.
U Evropskoj uniji, objašnjava, cijenu struje određuje struja iz plina, pa su te cijene u pravilu više nego što bi bile na regionalnom ili domaćem tržištu. Elektroprivreda je, prema njegovim riječima, postupila onako kako je obavezna: izašla je na tržište, pogledala cijene, napravila procjene, “i to se onda kao bumerang vrati ovdje” kao poskupljenje od oko 30 posto.
“Mi nemamo ništa”
Ključni problem, prema Miljeviću, nije sama tržišna cijena, nego to što uz nju ne postoji nikakva podrška.
“U Evropskoj uniji imate tržišne cijene za privredu, ali istovremeno imate pristup kojekakvim fondovima, koji vam te troškove na razne načine subvencioniraju, bilo da vam daju novac za energetsku efikasnost pa smanjite taj trošak, bilo da vam direktno subvencioniraju cijene. Mi nemamo ništa”, kaže on.
U situaciji “gdje se uopšte ne vodi energetska politika, nego se energetska politika svodi na uslove poslovanja”, dodaje, sve će se preliti na cijene proizvoda i usluga, a otvara se i pitanje ko će ostati konkurentan, a ko će morati zatvoriti.
Na pitanje kako može neko očekivati razvoj privrede uz 30 posto skuplju struju, Miljević je kratak: “Suludo, da. Tu treba da upotrijebimo taj izraz.”
“Njihova vizija je na četiri godine”
Šutnju Vlade FBiH Miljević opisuje kao obrazac ponašanja vlasti u BiH.
“Vlada Federacije BiH gura glavu u pijesak i pokušava da stvari ostavi između partnera”, kaže.
“Njihova vizija je na četiri godine. Sve što njih interesuje je njihov mandat. Cijeli svijet se nalazi u vrlo ozbiljnoj transformaciji po svim osnovama, geopolitičkim, ekonomskim, energetskim, i vi ne možete imati politiku i viziju za četiri godine koliko ste na vlasti. Morate imati dugoročni pristup, koji se neće mijenjati od vlade do vlade”, upozorava Miljević.
Dio odgovornosti, smatra, snose i birači, koji na vlast ne vrše pritisak “sve dok ne dođemo u gotovo bezizlaznu situaciju”.
Zašto firme nemaju kuda
Firma kojoj struja poskupi 29 posto u većini zemalja imala bi alternative: drugog snabdjevača, berzu, vlastitu solarnu elektranu ili državni program podrške. U Federaciji BiH gotovo nijedna od tih mogućnosti ne funkcioniše.
Nema berze. BiH je jedina zemlja u regionu bez organizovanog tržišta struje, što je priznao i premijer FBiH Nermin Nikšić. Zato se cijene za domaću privredu formiraju prema berzama u okruženju. Kako tržište izgleda ovih dana, pokazao je energetski stručnjak Edhem Bičakčić, prema kojem je cijena na tržištu početkom novembra dostigla 320 eura po megavat-satu, dok domaćinstva u BiH struju plaćaju oko 40 eura. Nema plina.
“Prvo je pitanje što nemamo svoj plin. Iako smo rekli još prošle godine da ćemo ove godine imati plin. Ali nemamo”, kaže Miljević.
Solari na krovovima idu teško.
Mnogi privrednici su se, prema Miljeviću, još nakon prvih poskupljenja prije tri-četiri godine okrenuli solarnim panelima na vlastitim krovovima.
“Tu su sve do ove godine postavljane prepreke i jednostavno je bilo vrlo teško to realizovati”, kaže on.
Dodatni problem je što firma višak struje koji proizvede vikendom, kada ne radi, ne može predati u mrežu.
Koliko BiH zaostaje, Miljević ilustruje brojem prosjumera, kupaca koji struju istovremeno proizvode i troše:
“Banalna stvar. Staviš solar na krov i trošiš tu energiju. Posao koji se obavi za maksimalno dva mjeseca, sa svim papirima. Niko ništa”, kaže Miljević.
Federacija je tek u oktobru 2026. raspisala prvi javni poziv za subvencije prosjumerima, vrijedan četiri miliona KM, i to samo za domaćinstva.
CBAM. Od januara 2026. EU naplatu karbonske takse primjenjuje na izvoz čelika, aluminija, cementa i struje iz BiH.
Miljević podsjeća da je na to upozoravao godinama, a da su se ljudi tada smijali.
“Vi danas nešto morate započeti u energetskoj politici da bi to dalo rezultat za pet godina. A mi ništa.”
Za rudnike 119 miliona, za privredu “tržište”
Istog dana kad ovaj tekst izlazi, 12. novembra, održava se 97. vanredna skupština dioničara Elektroprivrede BiH. Federacija, u čije ime glasa Vlada FBiH, vlasnik je 90 posto kapitala.
Na dnevnom redu je revidirani plan poslovanja za 2026–2028. i pretvaranje oko 119 miliona KM avansa, koje je EPBiH platila rudnicima uglja, a ugalj nije isporučen, u dugoročne pozajmice. EPBiH je, prema materijalima za skupštinu, ranije u rudnike uložila 367 miliona KM kroz dokapitalizaciju i još oko 220 miliona KM kroz avanse. Istovremeno, zbog problema s likvidnošću, pokrenula je kratkoročno zaduženje kod banaka od 50 miliona KM.
Revidirani plan, prema pisanju medija koji su ga analizirali, upozorava da je nelikvidnost EPBiH “veoma izvjesna” ako se prodajne cijene u javnom snabdijevanju ne približe proizvodnim troškovima i ako se ne smanji finansiranje rudnika.
Tako se otvara pitanje koje Vlada izbjegava. Kao vlasnik, ona odlučuje da EPBiH i dalje finansira rudnike, što je legitimna socijalna i energetska odluka. Ali kada je riječ o privredi, ista Vlada kaže da je to stvar tržišta.
Šta je Vlada mogla i šta još može
Vlada FBiH je u posljednjih pet godina tri puta ograničavala rast cijena struje za firme: nakon ponuda skupljih i do 350 posto krajem 2021., kada je EPBiH za 2024. nudila oko 70 posto skuplju struju, i za 2025., kada je rast za dugogodišnje kupce ograničen na 10 posto. Za 2024. je navela da bi bez ograničenja više od 96 posto kupaca imalo poskupljenje veće od 60 posto.
Ovaj put, u odgovoru Oslobođenju.ba, Vlada govori samo o subvencijama i budžetu. O ograničenju cijene, za koje budžet nije potreban, ne kaže ništa.
Na raspolaganju joj je i dalje više poteza:
1. Ograničenje rasta cijene za 2027., po uzoru na prethodne godine.
2. Postepeno poskupljenje, raspoređeno na dvije ili tri godine.
3. Produženje roka za potpisivanje ugovora, kako firme ne bi potpisivale pod pritiskom.
4. Ubrzanje berze struje i uklanjanje prepreka za solarne elektrane i prosjumere u privredi.
5. Dugoročna energetska politika, ono što Miljević naziva pristupom “koji se neće mijenjati od vlade do vlade”.
Vlada je, međutim, nakon oktobarskih izbora u odlazećem sastavu. Ako se Miljevićeva ocjena o politici “na četiri godine” pokaže tačnom, odluku će prepustiti nasljednicima, a ugovori ističu 31. decembra.
Argument.ba
