Navršile su se 143 godine od rođenja, a 92 godine od smrti profesora Murata efendije Sinanagića.
Piše: Ćazim Suljević
Jedna od brčanskih ulica nazvana je po ovom uglednom Brčaku. Ovaj tekst skromni je prilog sjećanju na jednu od značajnijih ličnosti iz historije Brčkog – učitelja, prosvjetitelja, kulturnog pregaoca i humanistu.
Murat Sinanagić rođen je u Kozarcu kod Prijedora 1881. godine. Skromni historiografski prilozi i sjećanja potomaka govore o tome da su Sinanagići u okolinu Prijedora doselili iz Turske. Prezime Sinanagić je Patronimik, izvedeno iz muškog imena Sinan i dodatka aga, što je u vrijeme osmanske uprave označavalo plemstvo drugog reda.
Pouzdano znamo da je Murat Sinanagić pohađao medresu i stekao zvanje imama (efendije) te da je nakon svršene medrese studirao u Zagrebu. Prema sjećanju potomaka, bio je profesor historije i njemačkog jezika. U Brčko je doselio 1919. godine i godinu dana kasnije oženio Hasiju Hrvić iz brčanskog naselja Prnjavor, u kojem je njen otac Mahmut bio muhtar (starješina mahale / naselja). U braku Hasije i Murata rođeno je petero djece: Mustafa, Nadira, Zlata, Ahmet i Murat. Murat Sinanagić imao je i sina Safeta, rođenog u prethodnom braku. Posljednje i najmlađe dijete rođeno je samo sedam dana nakon smrti Murata Sinanagića, pa je zbog toga i dobio ime po ocu. Iako nisu upoznali oca, djeda i pradjeda, njegovi potomci kroz tri generacije, Murat, Mustafa i Ahmet, nastavili su tradiciju učenosti i obrazovanja. Murat Sinanagić je univerzitetski profesor i prvi dekan Ekonomskog fakulteta u Brčkom i prvi dekan prvog Ekonomskog fakulteta u Tuzli; Mustafa Sinanagić je profesor emeritus na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, a najmlađi Ahmet Sinanagić je prije nekoliko godina doktorirao na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Prema dostupnim informacijama, prvi radni angažman Murata Sinanagića vezan je za mjesto rođenja, Kozarac, i osnovnu školu, gdje je 1909. godine obavljao dužnost školskog starješine (direktora). Nakon Kozarca prelazi u Livno, gdje radi kao učitelj u Trgovačkoj školi. Sarajevski list iz 1916. godine donosi tekst o dobrotvornoj zabavi u Livnu, koju su realizirali učitelji Trgovačke škole sa svojim učenicima. Posebno zapaženu ulogu i nastup kao deklamator (recitator) imao je učitelj Murat Sinanagić. Nakon Livna Murat Sinanagić 1918. godine radi kao nastavnik u bijeljinskoj Trgovačkoj školi. U Bijeljini iste godine, zajedno sa trideset najuglednijig sugrađana, potpisuje peticiju za osnivanje Gimnazije u ovom gradu. Inicijativa je dobila širu podršku tadašnjih vlasti, pa je Gimnazija u Bijeljini otvorena u septembru 1919. godine. Nakon angažmana u Bijeljini Murat Sinanagić je doselio u Brčko, gdje započinje angažman učitelja u Trgovačkoj školi i profesora na Trgovačkoj akademiji. U Brčkom ostaje sve do 1927. godine, kada je državnim Dekretom imenovan direktorom Građanske škole u Rogatici. Bila je to prva srednja škola u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. U Rogatici ga zatiče prerana i iznenadna smrt 1932. godine u 52. godini života.
Sarajevski list (1909): www.ghb.ba
Sarajevski list (1916): www.ghb.ba
Prve tri generacije upisanih učenika Trgovačke akademije (1923–1927); Murat-ef. Sinanagić u drugom redu, sjedi, u sredini sa nakrivljenim fesom: Zbirka fotografija Ataha Mahića
Kulturni i politički angažman
Generacije Brčaka koje se sjećaju Murata Sinanagića posebno ističu njegov islamski svjetonazor. Imperativ davanja za opće dobro i individualna dobročinstva pojedinaca posebno su potrebna u vrijeme opadanja moći države i društva, što je, bez sumnje, prva polovina 20. stoljeća. Murat Sinanagić je na takav izazov, tokom svog kratkog ovosvjetskog putovanja, odgovarao konkretnim djelovanjem na različite načine. Učestvovao je u brojnim humanitarnim akcijama prikupljanja finansijskih sredstava za svrhe obrazovanja i kulture te konkretnom angažmanu u kulturnopotpornim društvima muslimana “Gajret” i “Islahijet”. Odmah po dolasku u Brčko biran je za povjerenika i predsjednika brčanskog “Gajreta” (1920) i na toj poziciji ostao je sve do 1927. godine. Nakon preseljenja i novog radnog angažmana u Rogatici preuzeo je Pododbor tamošnjeg “Gajreta” i ostao na toj funkciji sve do smrti 1932. godine. U prvim godinama života i rada u Brčkom bio je predsjednik Kulturno-potpornog društva muslimana “Islahijet”. Zbog posebnih zasluga u djelovanju “Islahijeta” za 1921. godinu imenovani su Murat-ef. Sinanagić i dr. Abdulah Bukvica. Rahmetli Murat-ef. bio je jedan od najzaslužnijih predsjednika i najzaslužnijih radnika na prosvjetnom polju, a dr. Bukvica zaslužan je kao dugogodišnji tajnik i prosvjetni radnik te inicijator za osnivanje Doma Islahijeta. Među arhivskim dokumentima o djelovanju Prosvjetnog i kulturnog društva Srba u Bosni i Hercegovini “Prosvjeta” Brčko, za period od. 1904. do 1948. godine, sačuvan je dokument o listi pomagača i dobrotvora. Među imenima uglednih Brčaka, dobrotvora i pomagača nalazi se i ime Murata Sinanagića. Politički angažman Murata Sinanagića vezuje se za Jugoslovensku muslimansku organizaciju. Bio je njen istaknuti član i kandidat na izborima 1923. godine za Tuzlansku oblast ispred Bijeljine i Brčkog.
Murat-ef. Sinanagić u prvom red odozdo, sa fesom, prekrštene noge, pogled ustranu: Gajret (1931): www.ghb.ba
Javni i intelektualni angažman Murat Sinanagić na najbolji način potvrđuje stručnim tekstovima koje objavljuje u časopisima Biser i Jenji Misbah. U Biseru, listu za širenje prosvjete među muslimanima u Bosni i Hercegovini (1912–1918), koji je od 1913. godine uređivao Musa Ćazim Ćatić, Murat Sinanagić objavljuje radove “Aeroplani u ratu” i “Straža na Soči”. U ovim tekstovima autor razmatra važne historijske događaje iz Prvog svjetskog rata te piše o upotrebi aviona u savremenom ratovanju. U glasilu bosanskohercegovačke ilmije Jenji Misbah (1914) Murat Sinanagić potvrđuje svoje bogato islamskoteološko obrazovanje. Potpisuje pet tekstova u okviru temata Razum i Iʹtikad (vjerovanje), i to: “Odnošaj između uzgoja uma i srca”; “Da li priroda stvara organizme”; “Ograničenost ljudskog uma”; “Postepeni rezultat stvorova i čudesa” i “Neke Božije zapovijedi i zdravlje”.
Mustafa (Murat) Sinanagić (1922–1942)
Najstariji sin Hasije i Murata Sinanagića bio je Mustafa, rođen 1922. godine u Brčkom. Nakon završetka osnovne škole u Brčkom upisao je Realnu gimnaziju u Tuzli, gdje je, kao stipendista “Gajreta”, smješten u “Gajretovom” konviktu (domu). Iz Tuzle prelazi u Bijeljinu, u jesen 1938. godine, gdje je upisao IV razred bijeljinske Gimanzije. U Bijeljini započinje antifašistički angažman, najprije u literarnoj družini “Filip Višnjić”, a potom i kao član SKOJ-a. To će biti razlog isključenja iz bijeljinske Gimnazije, pa se zbog toga seli u Sremsku Mitrovicu. Priključuje se partizanskoj četi Brčansko-bijeljinskog bataljona Prvog majevičkog partizanskog odreda te učestvuje u svim akcijama tokom 1941. i početkom 1942. godine. Doborovoljno se prijavio u izvidničku trojku koja je trebala uspostaviti vezu s Ozrenom. U tom pokušaju, trojka je izginula u četničkoj zasjedi u martu 1942. godine, u mjestu Krečane na Trebavi. Jedna ulica u gradu do 1992. godine (danas ulica Tina Ujevića) nosila je ime Mustafe Sinanagića.
Prijateljstva Murata Sinanagića
Murat Sinanagić je za relativno kratko vrijeme života u Brčkom uspostavio čvrste prijateljske veze sa porodicom Zaimović, tako bliske da su mnogi Brčaci smatrali da su u krvnom srodstvu. Poseban primjer prijateljstva vezan je za Mehmed-bega Zaimovića, sa kojim je često lovio na Majevici. Tako utemeljeno prijateljstvo čuvaju i danas potomci Zaimovića i Sinanagića. Bio je prijatelj i sa Hasanom Bećirevićem, uglednim brčanskim trgovcem, čija je majka također porijeklom iz Kozarca kod Prijedora, i sigurno imao važnu ulogu u povezivanju i budućem braku Hasana i Halime H. Mehmedagić. Jedno prijateljstvo Murata Sinanagića ipak je posebno i puno simbolike. U pitanju je odnos sa Arturom Pađenom, uglednim brčanskim bankarom, dugodišnjim direktorom Hrvatske banke u Brčkom. Pretpostavljamo da je ovo prijateljstvo nastalo i njegovano u obostranoj ljubavi prema lovu. Iz kazivanja potomaka i materijalnih tragova, pouzdano znamo da je nakon smrti Murata Sinanagića u Rogatici podigao nišane na kojima je ispisan tekst: “(…) Nišane podiže svom neprežaljenom drugu – Artur.” Osim toga, iskazao je zadivljujući stepen brige za porodicu. Suprugu Hasiju i petero djece vratio je u Brčko, pronašao kuću i obezbijedio kredit iz kojeg je kupljena.
Iako se pitanje naziva ulica mnogima ne čini posebno važnim, ono ipak govori mnogo o historiji grada, njegovim građanima, velikim prijateljstvima, socijalnim vezama, javnim politikama i strategijama. Škotski historičar, filozof, matematičar i esejista Thomas Carlyle zapisao je: “Historija svijeta – to su samo biografije velikih ljudi.”
Svako sjećanje, pa i nazivi ulica, trebalo bi da podrazumijeva kontinuitet. “Civiliziran svijet pamti, strukturiše svoje pamćenje, pripisuje mu nov identitet, otvara prostor za kritiku i problemski odnos.” (D. Vuksanović). Naša traumatična prošlost, nedostatak kulturnih institucija i minimuma kritičke svijesti imaju za posljedice, između ostalog, diskontinuitet koji provaljuje u vrijednosni sistem i uzrokuje druge pometnje. Opća relativizacija omogućuje da svaka generacija iznova, shodno vlastitom izboru i rasporedu moći, normira sjećanje.
Imena ulica u Brčkom služe uglavnom za komunikaciju i administratrivne svrhe. O biografijama ličnosti po kojima smo imenovali ulice u Brčkom znamo vrlo malo. A to šta pamtimo i kako pamtimo govori i o nama danas.
Argument.ba
