Članica Glavnog odbora SDS-a Aleksandra Pandurević oglasila se povodom izbornog debakla stranke. Pandudervić je stanje u stranci opisala kao „talačku krizu“.
-Srpska demokratska stranka je doživjela debakl. Kažnjena je od naroda zbog unutrašnjih trvenja, odsijecanja glave Milanu Miličeviću koji je uživao ugled kod naroda, bezidejnosti, nedostatka programa i vizije, trakavice „hoću-neću biti kandidat“ te sapunice s PSS-om. Srpsku demokratsku stranku su porazili njeni funkcioneri koji su se odrodili od naroda i od ideologije. SDS je otet i nalazi se u talačkoj krizi od decembra prošle godine.
Oni koji me poznaju znaju da sam još u julu rekla da će ovo biti historijski debakl i da SDS neće imati više od 65.000 glasova, a Branko Blanuša da će izgubiti sa 40.000. Bila je to procjena onoga što sam vidjela: kampanja bez programa, servilnost drugim partijama, opće bljedilo te potpuno izgubljen identitet i povjerenje.
Danas, kada smo dobili šamar – od naroda zaslužen – umjesto da sebi kažemo: „Stop, moramo spasiti stranku, vratiti se narodu i bazi“, sve se to gura pod tepih i vodi se grčevita borba da se ostane na tronu SDS-a koji u agoniji nestaje.
S nostalgijom se sjećam vremena kada je Mladen Bosić bio predsjednik stranke. Nakon svakih izbora, kao demokrata, sazivao je Skupštinu stranke i nudio svoj mandat na provjeru. To je radio čak i nakon izbora 2012. godine kada je SDS pobijedio u 45 općina. Nakon poraza 2016. godine, istu noć nam je saopćio da podnosi ostavku. I njegovi nasljednici na čelu stranke su preuzimali odgovornost za rezultat koji je bio neuporedivo bolji nego danas. Prije osam godina imali smo 123.515 glasova, dok je kandidat za predsjednika Republike Srpske imao 284.106 glasova. Godine 2022. osvojili smo 95.640 glasova, dok je Jelena Trivić imala 273.245 glasova.
Danas, nakon historijskog debakla, nigdje nema iskazane spremnosti da se ponese odgovornost. Umjesto odgovornosti, skida se glava gradonačelniku Bijeljine koji od svih u SDS-u uživa najveće povjerenje građana. Takvi SDS-u ne trebaju. Valja satrati SDS u Bijeljini da bude na nivou onog u Banjaluci, Zvorniku, Doboju i Prijedoru. Šta će SDS-u Ljubiša? Em ga narod voli, em ne krade i ne nosi budžetski novac stranačkim kolegama! Ko bi izašao na kraj s Ljubišom Petrovićem kao predsjednikom SDS-a, pa mu je valjalo skinuti glavu – nestatutarno, diktatorski, dostojno Staljina.
Em bi Ljubiša rastjerao lopove, em bi rastjerao one što šuruju sa SNSD-om, em ne bi dao Drašku ispred sebe, a voli i studente i ne plaši se to reći.
Statut mora važiti samo za Ljubišu, iako Statut ne daje ovlašćenja predsjedniku da bilo koga isključi, niti se bilo ko može isključiti bez disciplinskog postupka. Statut je, inače, nebitan kada propisuje kako se biraju potpredsjednici stranke, pa ih predloži predsjednik umjesto regionalnih odbora. Statut nije bitan ni kada se formira Glavni izborni štab, ni kada se formiraju liste i predlažu kandidati za inokosne funkcije. Statut nije bitan ni kada izaberemo kandidata, pa kandidat glasa za drugog kandidata! Statut nije bitan ni kada naši funkcioneri šuruju sa SNSD-om, ni sa PSS-om!
Koga čistite kada nas je narod počistio? Za kakve se fotelje borite kada stranka nestaje? Za čiji interes se uništava SDS?
Ako ima mrvicu morala, predsjednik SDS-a će staviti svoju nestatutarnu odluku o isključenju Petrovića van snage i doći u Bijeljinu da razgovara sa našim odbornicima i članstvom. Red je poslušati bazu.
Neophodno je hitno sazvati Skupštinu SDS-a i vratiti SDS članstvu i narodu! Sljedećeg predsjednika ne trebaju birati organi u kojima se potkupljuju ruku, nego SDS-u treba vratiti demokratiju i organizovati izbore na kojima će naše članstvo izabrati vođu i rukovodstvo!
SDS mora biti ponovo i narodna, i srpska, i demokratska stranka! SDS ovaj put može spasiti samo njeno čestito preostalo članstvo, poručila je Pandurević.
Argument.ba
