Najnoviji zahtjev Donalda Trumpa u vezi s ratom protiv Irana potrajao je svega 24 sata, što dodatno sugerira da američki predsjednik traži nekonvencionalan izlaz iz sve neugodnije političke i vojne situacije, piše BBC.
U ponedjeljak ujutro Trump je na društvenoj mreži Truth Social, objavljujući obnovu američke pomorske blokade iranskog brodskog prometa, najavio da će svi brodovi koji prolaze Hormuškim tjesnacem – uključujući i one američkih saveznika – morati plaćati naknadu od 20 posto. Tvrdio je da bi se tim novcem pokrili “svi troškovi koje SAD ima kako bi osigurao sigurnost u ovom iznimno nestabilnom dijelu svijeta”.
Već sljedećeg dana potpuno je odustao od tog plana.
Umjesto toga najavio je da će sa zaljevskim državama sklopiti velike trgovinske i investicijske sporazume, jasno dajući do znanja da bi Washington zauzvrat garantovao sigurnu plovidbu kroz Hormuški tjesnac.
Bio je to samo posljednji zaokret u sukobu koji traje više od četiri mjeseca. Iako je prije mjesec dana potpisan memorandum o razumijevanju kojim je dogovoreno privremeno primirje i otvoren okvir za pregovore, kraj rata i dalje se ne nazire.
Trump pritom ima vrlo ograničen manevarski prostor. S jedne strane oklijeva dodatno eskalirati sukob zbog njegove sve manje popularnosti u američkoj javnosti, mogućeg novog rasta cijena energije i opasnosti da Iran ponovno napadne američke vojne baze i saveznike u regiji. S druge strane teško mu je prihvatiti završetak rata bez sporazuma koji bi mogao predstaviti kao bolji od nuklearnog dogovora koji je administracija Baracka Obame sklopila s Iranom 2015. godine.
“Najizgledniji ishod jeste da zapravo neće biti nikakvog konačnog ishoda”, smatra Rosemary Kelanid, direktorica programa za Bliski istok u institutu Defense Priorities.
“Ovo se pretvorilo u rat iscrpljivanja, a takvi ratovi obično traju jako, jako dugo.”
Prema toj analizi, memorandum o razumijevanju praktički je prestao vrijediti u utorak u 10:16 po istočnoameričkom vremenu, kada je Trump na Truth Socialu objavio obnovu američke pomorske blokade Irana, istodobno s novim valom američkih udara na ciljeve širom zemlje. Iran je odgovorio intenziviranjem napada na američke saveznike i trgovačke brodove u regiji, zbog čega je promet kroz Hormuški tjesnac ponovno gotovo potpuno stao.
Nakon gotovo mjesec dana povremenih pregovora, prekidanih sporadičnim vojnim sukobima koji su neprestano testirali granice dogovorenog primirja, Washington se ponovno našao pred istim problemima koji su obilježili veći dio rata.
Na vojnom planu SAD ostvaruje svoje ciljeve – uništava iranske brodove, avione i vojne objekte te slabi odbrambene sposobnosti Irana. No politički gledano, sukob nije ništa bliže rješenju.
Iako vojno oslabljen, Iran i dalje može ozbiljno ugroziti prolazak kroz Hormuški tjesnac. A bez mnogo šire vojne operacije Sjedinjene Države teško ga mogu spriječiti u tome.
Trumpova ideja o naplati 20-postotne naknade nije bila potpuno nova. Tokom rata nekoliko je puta spominjao mogućnost da američki porezni obveznici više ne snose sami trošak zaštite pomorskog pravca.
No upravo je prošlog mjeseca američki državni sekretar Marco Rubio žestoko kritikovao iranski prijedlog naplate prolaska kroz Hormuški tjesnac.
“Nijedna država nema pravo naplaćivati prolaz međunarodnim plovnim putem. Takvo je međunarodno pravo i ono vrijedi svugdje u svijetu”, poručio je Rubio.
Trumpovo brzo odustajanje od vlastite ideje dodatno potvrđuje dojam predsjednika koji još nema jasnu strategiju izlaska iz sukoba.
Sam memorandum o razumijevanju od početka je bio vrlo neodređen. I Washington i Teheran predstavljali su ga kao vlastitu pobjedu, ali ključna pitanja ostavljena su za kasnije pregovore.
Dokument je predviđao određenu ulogu Irana u nadzoru plovidbe kroz Hormuški tjesnac. U njemu stoji da će Islamska Republika Iran “uložiti maksimalne napore kako bi osigurala sigurnu plovidbu trgovačkih brodova bez ikakvih naknada”.
Iran upravo na toj ulozi posljednjih mjeseci insistira. Memorandum je takođe uključivao milijarde dolara ulaganja u Iran i postepeno ukidanje međunarodnih sankcija.
Američka administracija očito je vjerovala da će obećane investicije, uz prijetnju novim vojnim udarima, biti dovoljne da odvrate Teheran od pokušaja uspostave čvršće kontrole nad Hormuškim tjesnacem. Za sada se pokazalo da je ta procjena bila pogrešna.
Trump i iransko vodstvo tako su se ponovno našli u gotovo istoj situaciji kao na početku rata.
Iran je ponovno izložen američkim vazdušnim napadima širom zemlje, što dodatno naglašava njegovu nemogućnost da zaštiti vlastitu teritoriju. Istovremeno mu je obnovljena američka pomorska blokada ponovno presjekla prihode od izvoza nafte, koji predstavljaju jedan od ključnih izvora finansiranja režima.
Trump se, pak, ponovno suočava s izborom između dvije politički neugodne opcije: dodatne vojne eskalacije, koja nosi ekonomske i političke posljedice kod kuće ili prihvatanja kompromisa koji bi ostavio neprijateljski iranski režim na vlasti.
“Vratili smo se na početak. Pitanje je samo ko ima više strpljenja”, kaže Elliot Abrams, viši saradnik za Bliski istok pri američkom Vijeću za vanjske odnose.
“Iran, koji neće moći izvoziti naftu, ili Sjedinjene Države i zemlje koje zavise o nafti iz Perzijskog zaljeva?”
Nova moguća meta
Trump je u utorak dobio i rijetko pozitivnu ekonomsku vijest – inflacija u SAD-u ponovno usporava.
No potpuna obnova sukoba ili njegova eskalacija gotovo bi sigurno ponovno podigla cijene nafte i ugrozila taj trend, dodatno oslabljujući republikance uoči kongresnih izbora u novembru.
Odmah nakon Trumpove objave cijena barela nafte skočila je gotovo deset posto, što je najveći jednodnevni rast u posljednjih šest godina.
Prva američka pomorska blokada Irana natjerala je Teheran za pregovarački sto i otvorila put memorandumu o razumijevanju. No prema mišljenju Rosemary Kelanid, Trump danas raspolaže znatno manjim pritiskom nego tada.
“Već je isprobao sve što može relativno lako i vjerodostojno učiniti. Napadao je vojne i režimske ciljeve. To nije natjeralo Iran na predaju.”
Nova moguća meta o kojoj Trump govori jeste nuklearni istraživački kompleks Pickaxe Mountain južno od Teherana, snažno utvrđen objekat ukopan duboko ispod granitne stijene. No stručnjaci nisu sigurni koliko je taj objekat uopće važan niti mogu li ga američki vazdušni udari ozbiljnije oštetiti.
Čak i ako sadašnji sukob ponovno završi novim primirjem i nastavkom direktnih pregovora, ključna otvorena pitanja ostaju ista – status Hormuškog tjesnaca, budućnost iranskog nuklearnog programa i iranski uticaj na Bliskom istoku.
“Postoji prostor za novi dogovor oko Hormuškog tjesnaca”, smatra Abrams. “Ali povratka na memorandum o razumijevanju više nema.”
Kako se rat približava petom mjesecu, Trump je ove sedmice podsjetio da su i drugi američki ratovi, uključujući Vijetnamski, trajali godinama.
Istorija ipak pokazuje da je upravo Vijetnam ozbiljno oslabio predsjedništvo Lyndona B. Johnsona i narušio međunarodni položaj Sjedinjenih Država na gotovo cijelu deceniju. To je scenario koji Trump pod svaku cijenu želi izbjeći.
Njegovi birači takođe sve manje žele novo beskonačno američko ratovanje na Bliskom istoku, upravo onu vrstu “vječnih ratova” koje je Trump godinama osuđivao tokom svojih predsjedničkih kampanja.
No sada, kada je memorandum praktički propao, primirje više ne postoji, a mogućnost novih sukoba ponovno raste, kraj rata između SAD-a i Irana danas nije ništa bliže nego što je bio nekoliko sedmica nakon njegovog početka.
Argument.ba
