Tvrdi se, s pravom, da je bivši režim bio duboko kriminalizovan. Izmešan i povezan s organizovanim zločinačkim bandama. Da je, u sprezi s njima, zgrtao neviđeno bogatstvo.
Piše: Milan St. Protić/Danas
Tvrdi se, takođe s pravom, da je bivši režim bio ogrezao u zloupotrebama i korupciji. Da je, zaobilazeći zakon ili donoseći zakone po svom nahođenju i interesu, sistematski pljačkao narodnu imovinu i državu kasu.
Tvrdi se, s jednakim pravom, da je bivši režim zavodio otvorenu i nemilosrdnu strahovladu među građane Srbije. Da se bavio ucenama, pretnjama, podmićivanjem, zlostavljanjem. Da je svojoj vlasti potčinio ključne javne ustanove u pravosuđu, policiji, službama bezbednosti, prosveti, medijima. Da je stvorio mašineriju moći bez kontrole i bez ograničenja.
Tvrdi se, najzad, i ovo je više nego očigledno, da je bivši režim bio autokratski. Da je sve odluke u zemlji donosio jedan čovek. Da je sve zavisilo od njegove volje i njegovog autoriteta. Neprikosnoven i nedodirljiv, svemoćan i oboleo od vlastoljublja, on je predstavljao vrhovnog silnika, suverenog vasileusa, čiji se kult ličnosti nametao čitavoj naciji.
Ako je tako, a jeste, onda upravo taj što je do juče žario i palio Srbijom treba da odgovara prvi. I to da odgovara ne samo politički i moralno, već i krivičnopravno.
Ne bi se smeo dogoditi rasplet u kom će pred sud biti izvedeni samo njegovi poslušnici i saradnici, ortaci i ulizice, njegovi izvršitelji radova i naredbi. Mora, prvi i pre svih, on biti podvrgnut temeljnoj istrazi, potom optužnici, suđenju i osudi.
Uspostavljanje njegove krivice, dokazane u sudskom postupku, jeste uslov srpske budućnosti. Dokaz i ilustracija kako prolazi vlastodržac koji se drznuo da krši ustav, gazi zakone, bavi se zabranjenim i inkriminisanim delima, naređuje teror i podstrekava na činjenje krivičnih dela.
Dobro je poznata njegova uloga tokom poslednjih petnaest godina. I uloga i rezultat. Hteo je da bude samodržac. Sad je došlo vreme da za svoje samodržavlje ispašta. Položi račun. I on i njegovi satrapi. Zvanični i nezvanični. Javni i tajni. Vidljivi i nevidljivi.
Nije ovde reč o vendeti. Ni o želji da se uzvrati istom merom. Ni da se naplati za sve nevolje i nesreće što nam je doneo i izazvao.
Ne.
Reč je o davanju primera. O uspostavljanju presedana. Ustanovljenju principa.
Ko god se odvaži da uzurpira svu vlast ne obazirući se na postojeći ustavni poredak i zakonodavstvo, ko god se s pozicije najvišeg položaja u državi odluči za bavljenje kriminalom, direktno ili indirektno, odgovaraće u skladu s realnom vlašću koju je onomad posedovao.
To bi ujedno bila i potvrda nadmoći pravosuđa u odnosu na nosioce izvršne vlasti.
Nadam se da u Srbiji postoji tužilac ili tužiteljka dovoljno hrabra i dovoljno motivisana za takav monumentalan poduhvat.
Starinski bi se reklo – za tako golemo preduzeće.
Obelodanjeno je i dokumentovano da je iz kabineta predsednika republike više puta intervenisano kako bi se radovi na rekonstrukciji železničke stanice u Novom Sadu što pre završili. Neposredna posledica takvih pritisaka bio je pad nadstrešnice i pogibija šesnaest nevinih ljudi. Stepen finansijskih malverzacija u ovom poslu prevazilazi razum običnog čoveka i zalazi u sferu psihopatološkog.
Moraju se razjasniti sve okolnosti o navodnim kontaktima doskorašnjeg prvog čoveka ove države sa zločinačkim klanovima čije se kolovođe nalaze u pritvoru, a krivični postupci protiv njih su u toku.
Čitav niz drugih sumnjivih delatnosti u kojima je, mogućno učestvovao ili koje se mogu dovesti u vezu s njim stoje na raspolaganju dotičnom tužiocu ili tužiteljki.
Ne čini se odveć teškim pripremiti optužnicu protiv njega. Verovatno bi i procesni institut svedoka – saradnika mogao biti od velike pomoći.
Jednom se u Srbiji mora prelomiti. Preseći. Poslati poruka. Niko ko se domogne vlasti ne sme se oglušiti o narod nad kojim vlada. Ukoliko to uradi, snosiće pravne konsekvencije. Rigorozne. Najstrože što zakon propisuje.
Nema revanšizma, ali ima odgovornosti.
Svaki sledeći i, posle ovog, triput bi promislio pre no što bi se upustio u zloupotrebu vlasti. Lekovito je, i poučno, kad se svaki vlastodržac suoči s mogućnošću krivičnog gonjenja.
Nauk svakom narednom.
Ovde nijedan kolovođa nikad nije stavljen na optuženičku klupu. Nijedan. Niko ko se ogrešio o narodno poverenje nije stavljen na stub srama, nekmoli pred sudsko veće.
Vreme je da se to dogodi. Jer ovaj dojučerašnji gospodar dobra i zla preterao je sve mere i granice. Pretvorio je Srbiju u poprište dogovorenih i sukobljenih interesa najgorih od najgorih.
„Riba od glave smrdi“, kaže stara mudrost sa mnogo razloga.
Neki dodaju: „Ali se čisti od repa“. Duhovito, ama netačno.
„Zreo je da fasuje mardelj“ kaza mi pre neki dan jedan moj Dorćolac.
Lepo sročeno, nema šta.
Insistiramo na vladavini prava. Eto ti, poštovani čitaoče, vladavina prava na delu.
Hoćemo jednakost ljudi pred zakonom. Eto ti jednakost, crno na belo.
Nema zaštićenih ma na kom se mestu nalazili, kažemo. Eto nam prilike da to i ostvarimo.
Poručih mu nedavno da je ranije trebalo da misli o posledicama svojih postupaka. Sad ga ni poslanički imunitet neće sačuvati. Em taj imunitet važi za krivice do pet godina, em ga skupštinska većina može osloboditi te privilegije.
Nije dovoljno da se iza brave nađu samo miševi. Oni sa periferije bivšeg režima. Imperativ je, ponavljam, odgovornost prvog i najjačeg. Kolovođe i predvodnika. Predsednika Srbije koji je okaljao svoju funkciju. Izneverio poverenje. Ogrešio se o narodne interese kao i o zakone. I zato što nas je blamirao po celom svetu. Vedrio je i oblačio i napokon dolijao, kad moram da kažem. Bolje ne zaslužuje.
Pravda ista za sve. Dokažimo da je tako.
Argument.ba
