POSKOK je podigao optužnicu protiv odlazećeg premijera entiteta F BiH i također odlazećeg predsjednika Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine Nermina Nikšića.
Tereti se za zloupotrebe u aferi “Spengavanje”.
S njim “u društvu” su i nešto najgore u politici što su Bošnjaci iskusili – Ramo Isak i nešto još gore u policiji – bivši v.d. direktora Federalne uprave policije Vahidin Munjić.
I odmah su krenule horske reakcije SDP-ovaca da im ‘vođa’ nije kriv, da je žrtva ‘političko-policijsko-obavještajne’ namještaljke, da su informacije iz istrage curjele prvo medijima…
Uključio se i ‘najveći Srbin SDP-a’ Vojin Mijatović sa svojom mantrom.
Stara narodna kaže da “ne laje ker zbog sela…”.
Tako se ni Mijatović ne oglašava kako bi branio ‘svog predsjednika’, već da bi zaštitio sebe!
Jer je i on pod optužnicom.
I to nimalo bezazlenom.
Prije nego nastavim o ‘bezgrješnom’ Nikšiću, moram reći da su mi se čak i visoki funkcioneri SDP-a dugo vremena žalili na Mijatovićevu pohlepu.
Ne znam da li su te žalopojke neki od njih pretočili u informacije POSKOK-u. Volio bih da jesu. Ali sumnjam.
Tek, Nikšić je pod optužnicom.
Šta god ja mislio, princip pretpostavke nevinosti moram i ja poštivati, dok sud konačno ne kaže svoje.
Ali, neovisno od toga, Nikšić je naorao!
On je već jednom bio federalni premijer. Pomenulo se, ne ponovilo se!
Ali se ponovilo!
I ovaj mandat koji mu istječe, bit će upamćen kao katastrofa!
Ostavimo “Spengavanje” po strani.
Nikšić nas je u crno zavio kreditnim zaduženjima.
Njegova “ekonomska politika” je nešto najgore što su prvenstveno bošnjački biznismeni iskusili, on je otvarao autoput koji ne vodi nigdje. I to dva puta! U njegovom mandatu desilo se nezamislivo – prekinuti su radovi na koridoru 5c! On nije presjekao traku niti jednog novog pogona, nije položio kamen temeljac za bilo šta urađeno. Nije doveo niti jednog jedinog novog investitora, kakav god da taj bio. Nije okupio bh. biznismene da ih pita bilo šta. Povećao je minimalac, nije smanjio namete. Nešto je krenuo i – stao! Uveo je neradnu nedjelju i sada se već godinama debatira kakva je to odluka. Od neradne nedjelje izuzeo je samo Orašje. Pod krajnje sumnjivim okolnostima. Nije htio dopustiti da rade radnje u Starom Gradu u Sarajevu, a još manje u Starom Gradu u Mostaru! Kako bi ublažio pad na izborima, uveo je svakovrsna socijalna davanja. Za njih, u ovom trenutku, na godišnjem nivou treba 800 miliona KM! A trebat će još više, jer se davanja moraju usklađivati s rastom inflacije. Koja nezadrživo raste. A para nema! Osim u kreditima. Na međunarodnom tržištu. Pod sve nepovoljnijim uslovima! A i ekonomski glupan zna da su najgori krediti oni koji se uzimaju za neposrednu potrošnju – čitaj krpljenje budžetskih rupa! I Nikšić je radio jedino što ‘umije’, otvarao nove i nove dubioze. I kontroverze!
Istraživački novinari su svako malo pisali o novim i novim skandalima koji su uključivali najuži krug ljudi oko njega.
A krug je za povratiti!
Da je “p” od pravne države, Nikšić bi bio davno optužen za mnogo krupnije stvari.
A njegovi intimusi, poput Elvedina Grabovice, sinonim su za nečast! Nije ga nekadašnji protivnički tabor tek tako prozvao Grabljivicom!
U SDP-u, ali i daleko šire, odlično znaju za ‘nipodopštine’ kako Mijatovića, tako i Nikšića!
I strahuju da novi predsjednik SDP-a, nakon decembarskog kongresa, neće biti neko ko će izaći iz tog začaranog kruga zla u kojem Partija umire, a lider i njegov ‘saf’ se (enormno) bogate!
Sad se pominje ovaj neki Adnan Šteta.
SDP-ovci s kojima sam pričao rezignirano govore da je to ‘Nikšić umjesto Nikšića’. Ne zove se ni ne preziva tako, ali je okruženje i politika – isto! Pa i gore! A gore uvijek može!
Pa onda govore kako, u takvoj situaciji, samo rastu šanse Zukana Heleza!
Ko će biti novi predsjednik i hoće li toga biti, odlučit će SDP.
Istina jeste da je Nikšić duboko nepopularan.
Iako je imao najmoćniju poziciju u većem bh. entitetu, nije je ‘kapitalizirao’.
Ako to nije umio, nije umio ni ništa drugo.
Imao sam nesreću da jednom – davno – sjedim s njim.
Jednom i nikad više!
Davno je bilo, ali se sjećam da je tom sastanku prisustvovala i Lana Prlić. Izuzetna žena!
Dostojanstvena, odmjerena, mudra i pametna… Sve ono što Nikšić (ni tada bio) nije!
Na Nikšićevu nesreću, nisam bio sam na tom sastanku. Nisam bio ni najvažniji gost! Ali ni ostali gosti više nikada nisu sjeli s njim, bez obzira što su dijelili ideološko opredjeljenje.
Moram biti pošten pa reći i “drugu stranu priče”. Nikšić je uvijek bio na raspolaganju svojoj stranačkoj bazi. Za razliku od bezmalo svih ostalih funkcionera SDP-a! Izvjesni Aner Žuljević, na primjer, bio je misaona imenica. Iako je obavljao bitne funkcije u Partiji, komunicirao je samo s kim on želi – a to je predsjednik stranke i par ljudi koji su mu interesno bili zanimljivi i potrebni u tom trenutku. I Nikšić često nije mogao nadjačati, kao predsjednik Partije, Žuljevićev interesni voluntarizam!
I sada je on optužen. Sud treba potvrditi ili odbiti optužnicu. Bilo bi čudo da se desi ovo drugo.
Ali, Nikšić je davno presudio sebi. I još davnije stranci koju je vodio. Socijaldemokratija je generalno u krizi u svijetu. Ali se budi, pojavljuju se i novi lideri i novi pravci borbe ljevice. U Bosni, a i Hercegovini, toga nema!
Drugovi su davno postali interešdžije!
Oni na bitnim pozicijama nisu se libili da probaju reketirati, pa i da reketiraju svoje stranačke kolege! I sve se to zna. I ništa se ne dešava!
Za toliku kriminaliziranost neko mora biti kriv!
A kriv je lider!
Nikšić je već lopovlukom dobrano nagriženi SDP oteo iz ruku Zlatka Lagumdžije. I samo su se promijenile haračlije!
On je, kako već napisah, bio premijer entiteta F BiH. I ništa, ali ama baš ništa, nije naučio iz tog prvog katastrofalnog mandata. Da je to tako, bjelodani dokaz je njegov rođeni brat kojeg je ponovo uhljebio u Autocestama Federacije!
Ali nije stao na tome.
Kada su počela prva šuškanja o talovima na koridoru 5c, sjećam se da je jedan visoki, ali baš visoki, zapadni diplomata, predamnom imao izliv bijesa. Decenijama komuniciram s njima, nikada, ali nikada, nisam doživio toliku salvu psovki, na čistom bosanskom, sa engleskim akcentom doduše, kao tada. Za tog ambasadora Nikšić je već tada bio oličenje nečasti. Pa i kriminala!
A onda su i ostali iz zapadne diplomatske zajednice, počeli govoriti isto.
Nikšić je, na primjer, svojevremeno u Vašingtonu, imao cijeli niz sastanaka s manje ili više poznatim i potentnim potencijalnim investitorima.
Iz SDP-a su me uredno brifirali.
Koncept je bio ‘odmjeren’, ali je sadržavao par sistemskih mahana, pa je osuđen na propast!
Nikšić je Amerikancima ponudio sve – od alternativne plinske konekcije do namjenske industrije. Samo dođite!
Čak i ja, sa oskudnim znanjem o biznisu, znam da se tako ne radi! Kad daješ, moraš i nešto uzeti! Inače si magarac!
Pitao sam Drugove jesu li šta tražili? Gledali su me blijedo.
“Sve je super, ja bih ponudio i više, ali uz preduslov da Pentagon reaktivira vojnu bazu u Dubravama. Amerikanci čuvaju svoje investicije svuda u svijetu, trebaju i ovdje. Inače od svega nema ništa”, rekao sam.
I – nema ništa!
Južna plinska interkonekcija raskomadana je talovima!
To je sve očitije.
A to je bio (i ostao!) jedini realni alternativni pravac za snabdijevanje tim energentom i potencijalno ‘zlatna koka’ većeg bh. entiteta.
Ali, kako je Nikšićeva vlada hendlala projekat, tako je i završio!
Sada se valja presabrati i naći novi način. Alternativno snabdijevanje plinom – da se rogobatno izrazim – nema alternative!
Dok se Nikšićeva vlada bavila američkim plinom i talovima, BiH je dobila novi namet iz EU – taj famozni CBAM! To vam je porez na električnu energiju iz termoelektrana. I nas već početkom naredne godine čeka fatura od skoro 300 miliona KM na ime toga!
Naravno, Nikšić nije uradio apsolutno ništa da se to ne desi. Ili da se, makar, faktura umanji.
CBAM plaćaju izvoznici. A naš izvoz je 80 posto prema EU!
Nikšić, a ni njegov ministar industrije i energetike Vedran Lakić, nije se čak sjetio da Elektroprivredu BiH podijeli na onu koja daje struju iz termoelektrana i onu koja proizvodi taj energent iz ostalih izvora – voda, vjetar, sunce.
Ova “CBAM-struja” mogla se koristiti za građanstvo i potrebe entiteta F BiH. Na primjer, ta bi struja pokretala tramvaje i trolejbuse, bila javna rasvjeta po lokalnim zajednicama…
Ostala “neprljava” struja išla bi industriji – prvenstveno onoj izvoznoj!
Ali ne, čak ni toga nema!
I može ovaj tekst ići dalje i dalje i dalje, sa novim primjerima i novim ibretima.
Više stvarno i nije bitno da li će sud potvrditi optužnicu u aferi “Spengavanje”. Nije ni bitno da li će ‘spengavatori’ biti osuđeni. Nermin Nikšić davno je presudio sebi. I stranci koju (je) vodi(o)!
Argument.ba
