Mehmed Spaho rođen je 1883. godine u Sarajevu, u uglednoj porodici. Njegov otac bio je istaknuti poznavalac šerijatskog prava i obavljao je dužnost kadije u Jajcu, Sofiji, Damasku i Kairu, što je ostavilo snažan trag na Spahino odrastanje i obrazovanje.
Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Sarajevu, nakon čega je studirao pravo na Univerzitetu u Beču, gdje je diplomirao 1906. godine. Doktorski ispit položio je krajem 1907, a već naredne godine stekao je zvanje doktora pravnih nauka.
Karijeru je započeo u pravosuđu kao sudski pripravnik, a potom je radio kao advokatski pripravnik. Nakon osnivanja Trgovačko-obrtničke komore u Sarajevu izabran je za njenog sekretara, na toj funkciji ostajući sve do aktivnog ulaska u politiku.
Spaho je bio član Muslimanske narodne organizacije, a nakon raspada Austro-Ugarske i član Narodnog vijeća. Tokom političke karijere obavljao je više ministarskih dužnosti u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno kasnije Kraljevini Jugoslaviji, u periodu od 1921. do 1939. godine.
Posebno mjesto u historiji zauzima kao prvi Bošnjak koji je postao ministar u Vladi Kraljevine SHS. U prvoj vladi, formiranoj prema tadašnjem etničko-vjerskom principu, uz njega su bili Tugomir Alaupović kao ministar vjera i Uroš Krulj kao ministar zdravlja, dok je Spaho obavljao funkciju ministra saobraćaja.
Istovremeno je bio jedan od dvojice priznatih predstavnika Jugoslavenske muslimanske organizacije među 42 zastupnika iz Bosne i Hercegovine u Narodnom vijeću SHS. U to vrijeme Jugoslavenska muslimanska organizacija smatrala je da joj pripada ukupno 15 zastupničkih mjesta.
Mehmed Spaho preminuo je 1939. godine u Beogradu pod okolnostima koje ni danas nisu u potpunosti razjašnjene.
Prema pojedinim historijskim navodima, postoji pretpostavka da je otrovan kako bi bio uklonjen kao moguća politička prepreka sklapanju Sporazuma Cvetković–Maček, iako takve tvrdnje nikada nisu službeno potvrđene.
Argument.ba
