Srbija, dakle, večeras stoji pred ogledalom koje ne laže. To je lice jedne zemlje koja se godinama pravila da ne vidi krv na svojim rukama. I sad se treba zapitati: da li su sve one Ovčare, sve Srebrenice, sve Hladnjače, sve Tomašice, svi Biljani, sve Pionirske ulice – došle na naplatu?
Piše: Dragan Bursać
Pa dobro, Srbijo, da li ti se to upravo dešava ono što si decenijama izvozila po regionu? Da li ti se rat, poput krvavog bumeranga, vraća kući?
Ne pitam ja, pitaju tvoje ulice, tvoji suzavcem natopljeni trgovi, tvoji prebijeni i krvavi građani. Pita to i tvoj predsjednik Vučić, koji se – gle ironije – sada poziva na mir, dok iz dana u dan zveckaju palice, baklje i pištolji.
Srbija, to je ona zemlja koja, prema vlastitoj propagandi, nikada nije učestvovala ni u kakvoj agresiji. Nikada, vele, nije napadala Sloveniju. Nikada nije granatirala Dubrovnik. Nikada nije opsjedala Sarajevo. Nikada nije stajala iza Srebrenice i Ovčare. Nikada nije progonila i ubijala Albance s Kosova. Nikada nije izvela litijaško-četničku kontrarevoluciju u Crnoj Gori. Sve to se, kaže mit, desilo nekako samo od sebe – eto, pobunila se vojska, otkazao mozak paravojnim formacijama, i naravno, sve to ‘bez bilo kakve veze’ sa Beogradom.
PREPORUČENI SADRŽAJ
Porodični odmor u Dalmaciji koji uključuje i ulaz u zabavni park? Da, stvarno postoji!
A sada, 2025. godine, gori Novi Sad, dimi se Beograd, a pištolji se potežu i to pred kamerama. Na ulicama – oni koji su do juče klicali istim onim vođama što su danas meta. Naspram njih – organizirane falange režima, u crnom, sa pirotehnikom, palicama i suzavcem. I nije to više standardna SNS-ova ‘predstava za narod’ – ovo je sukob dvije Srbije. Jedne koja je do juče bila tiha, poslušna i apatična, i druge koja misli da još vlada tuđim strahom. I obje su naoružane, bijesne i spremne na nasilje.
Vučić, majstor političke dvosmislenosti, sada prijeti riječima koje su do juče bile rezervirane za ‘neprijatelje’ sa druge strane Drine: ‘Građanski rat’. Samo što ovog puta taj ‘neprijatelj’ nije NATO, nije Sarajevo, nije Zagreb, nije ni Priština– to je drugi Beograd, drugi Novi Sad, druga Srbija.
I sad se treba zapitati: da li su sve one Ovčare, sve Srebrenice, sve Hladnjače, sve Tomašice, svi Biljani, sve Pionirske ulice – došle na naplatu?
