Plastično zagađenje više nije samo problem gradova, rijeka i okeana. Novo istraživanje pokazalo je da su sitne čestice plastike završile i u krvi velikih divljih sisara koji žive u udaljenim dijelovima Brazila.
Naučnici su analizirali krv 47 životinja – 26 nizinskih tapira i 21 velikog mravojeda – u Amazoniji, Cerradu i Pantanalu.
Mikroplastika je pronađena kod 43 od 47 životinja.
Hiljade čestica u uzorcima
Istraživači su u uzorcima identificirali ukupno 17.165 čestica, od kojih je 2.815 potvrđeno kao mikroplastika.
Prosječna koncentracija iznosila je približno 74 čestice mikroplastike po mililitru krvi, iako su vrijednosti značajno varirale između pojedinih životinja.
Najveće količine uglavnom su pronađene kod životinja koje su se kretale bliže ljudskoj infrastrukturi i objektima za upravljanje otpadom.
To samo po sebi nije posebno iznenađujuće.
Iznenađenje je došlo mnogo dalje.
Plastika pronađena i daleko od gradova
Mikroplastiku su imali i pojedini primjerci čija su staništa bila više od 100 kilometara udaljena od odlagališta otpada i desetine kilometara od značajnije ljudske infrastrukture.
Čestice plastike mogu se prenositi rijekama, poplavama, kišom i zrakom, što pomaže objasniti kako završavaju na mjestima koja naizgled nemaju nikakve veze s velikim gradovima.
Studija je kombinovala krvne analize s GPS podacima o kretanju životinja, čime su istraživači mogli povezati njihovu izloženost ljudskom utjecaju s količinom mikroplastike.
Autori upozoravaju da još nije poznato kakve zdravstvene posljedice ovakve koncentracije imaju na tapire i mravojede.
Ali rezultat pokazuje nešto drugo vrlo jasno:
Granica između “zagađenog” i “netaknutog” krajolika mnogo je manje jasna nego što izgleda.
Argument.ba
