Seade, danas je 420 dana otkako si preselio u Vječni svijet. Toliko dana otkako si našao svoj smiraj, a mi ostali bez tebe – bez tvog glasa, bez tvoje energije, bez onog poziva koji je uvijek počinjao s „Mitre, kafa“.
Tvoj brat Adis i ja smo prije nekoliko dana posjetili tvoju vječnu kuću. Tišinu tog mjesta prekidali su samo naši uzdasi i sjećanja. Rekao sam mu da još nisam „poslagao“ da si otišao.
Bio si gradski mangup s dušom, ratnik koji je više puta ranjavan braneći domovinu, novinar koji je znao istinu izvući iz tišine, borac koji je pokrenuo pronalazak civilnih žrtava u našem gradu….. Bio si otac, muž, brat, prijatelj. Bio si čovjek koji je znao spojiti hrabrost i nježnost, ozbiljnost i humor, borbu i ljubav.
Bio si onaj koji je iz rova izašao i otišao na Mensin test koji si “zakucao”. Bio si Željovac!
Na fotografijama ostaje tvoj pogled – onaj isti koji je znao biti blag, ali i prkosan. Pogled čovjeka koji je prošao rovove, govornice, redakcije, i u svemu ostao svoj.
Seade, tvoj odlazak nije kraj. Tvoje ime, tvoj rad, tvoja borba – sve to i dalje živi u nama. Jer ti nisi samo otišao – ti si ostao, u svakoj priči, u svakom sjećanju…..
Neka ti je Vječni rahmet dobri moj.
“Dimitrije”
Argument.ba
