50 godina nije mandat jedne vlade to je period u kojem će se promijeniti generacije, cijene gasa, struktura potrošnje, energetska politika i sam značaj prirodnog gasa.
Povodom saopćenja Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije i izjava američke kompanije AAFS Infrastructure and Energy o Južnoj interkonekciji, posebno zabrinjava činjenica da se javnosti govori o „50-godišnjoj obavezi prema građanima BiH“, a da građanima još uvijek nisu poznati ključni elementi tog aranžmana.
Ako je riječ o investiciji koja treba biti u interesu građana Federacije BiH, onda javnost mora znati šta se tačno potpisuje na 50 godina.
Posebno pitanje je da li se iza ove formulacije krije dugoročna obaveza zakupa transportnog kapaciteta gasovoda. To nije tehnički detalj već pitanje koje direktno može odrediti buduće troškove transporta gasa i konačnu cijenu koju će plaćati građani i privreda.
Još ranije je u dokumentima vezanim za Južnu interkonekciju bilo jasno navedeno da je za ekonomsku održivost projekta potrebno obezbijediti dugoročni zakup transportnog kapaciteta, uz bankarske garancije za ugovoreni transport. Također, međudržavni sporazum BiH i Hrvatske predviđa da se prije početka radova utvrde minimalne količine, odnosno minimalni zakup transportnog kapaciteta po godinama.
Zato je potpuno legitimno pitanje:
Da li se danas građanima predstavlja „50-godišnja obaveza“, a zapravo se priprema 50-godišnja obaveza plaćanja određenog kapaciteta gasovoda?
Ako je odgovor da – onda želimo znati:
– koliki je minimalni godišnji zakup kapaciteta;
– ko je zakupac;
– ko garantuje plaćanje;
– kolika je cijena transporta po kubiku gasa;
– da li se plaća zakup i kada kapacitet nije iskorišten;
– da li obaveza postoji bez obzira na potrošnju gasa u Federaciji;
– da li će se taj trošak prelijevati na račune građana i privrede;
– kako se može raskinuti ili izmijeniti takva obaveza;
– i ko će snositi finansijski rizik ako buduća potrošnja gasa bude manja od projektovane.
Jedno je izgraditi gasovod, a sasvim drugo je 50 godina plaćati njegov kapacitet.
Drugo pitanje na koje Ministarstvo mora dati jasan odgovor jeste – da li je finansijska konstrukcija Južne interkonekcije zatvorena?
U junu ove godine predsjednik AAFS Infrastructure and Energy Joseph Flynn javno je potvrdio da kompanija još uvijek prikuplja sredstva i da planira okupiti banke, investicione fondove i druge partnere. Dakle, tada finansiranje nije bilo zatvoreno.
Danas se, međutim, govori o dugoročnom aranžmanu od 50 godina.
Ako je finansiranje zatvoreno, neka Ministarstvo objavi:
1. naziv finansijske institucije ili institucija;
2. ukupni iznos finansiranja;
3. iznos vlastitog kapitala AAFS-a;
4. iznos kredita;
5. kamatnu stopu;
6. rok otplate;
7. garancije;
8. ko je dužnik;
9. ko garantuje vraćanje kredita;
10. i ko će na kraju plaćati povrat uloženog kapitala i ostvarenu zaradu investitora.
Nije dovoljno reći da će se finansiranje obezbijediti. Građani imaju pravo znati da li je ono već obezbijeđeno.
Gasovod bez gasa nije energetska sigurnost. Stoga, posebno zabrinjava što se pitanje kapaciteta i nabavke gasa i dalje tretira kao nešto što će se riješiti „u hodu“.
Još ranije je upozoravano da su kapaciteti LNG terminala Krk dugoročno rezervisani i da se za nove kapacitete mora pravovremeno obezbijediti zakup. AAFS je u aprilu govorio o planu zakupa dijela kapaciteta Krka, ali je pitanje dugoročnog snabdijevanja i dalje otvoreno.
Nije dovoljno izgraditi cijev. To znači da moramo razlikovati tri potpuno različite stvari:
izgradnju gasovoda – zakup transportnog kapaciteta – nabavku gasa.
Potrebno je imati gas, ugovoriti njegovu nabavku, zakupiti kapacitet na LNG terminalu, zakupiti transport kroz Hrvatsku, a potom osigurati korištenje same Južne interkonekcije.
Tek tada imamo funkcionalan energetski koridor i zato tražimo objavu ugovora
Ne protivimo se Južnoj interkonekciji. Naprotiv, alternativni pravac snabdijevanja gasom je potreban Federaciji BiH.
Ali strateški projekat ne znači da građani trebaju biti isključeni iz njegovih finansijskih posljedica.
Ako je 50 godina zaista „obaveza prema građanima BiH“, onda neka nam se javno pokaže šta ta obaveza znači u novcu, kapacitetu, tarifama i rizicima.
Zato prije bilo kakvog potpisivanja dugoročne obaveze tražimo da Vlada Federacije BiH objavi kompletan ugovor sa AAFS-om, finansijski model projekta, model povrata investicije, plan zakupa kapaciteta i sve obaveze koje će u narednih 50 godina imati Federacija BiH, njene institucije, kompanije i krajnji potrošači.
Građani ne smiju tek nakon potpisivanja ugovora saznati da „50-godišnja obaveza“ znači 50 godina plaćanja.
Južna interkonekcija treba biti projekat energetske sigurnosti, a ne projekat dugoročne i netransparentne finansijske obaveze građana Federacije BiH.
