Policajac iz Zvornika zaposlen u Banja Luci uputio otvoreno pismo ministru unutrašnjih poslova RS Željku Budimiru gdje navodi niz propusta, Vladimir je već ranije upozoravao da policijski službenicj nemaju redovan zdravstveni sistematski pregled…..
Poštovani ministre Budimir,
ja, Vidović Vladimir, zaposlen kao policijski službenik, obraćam Vam se nakon što sam se u više navrata pisanim putem obraćao nadležnim institucijama, kao i Vama lično, ali bez ikakvog konkretnog odgovora ili reakcije.
Napominjem da sam policijski službenik koji se suočava sa posttraumatskim stresnim poremećajem, prouzrokovanim dugotrajnim i intenzivnim stresom na radnom mjestu, uključujući kontinuirane pritiske od strane neposredno nadređenih rukovodilaca i način funkcionisanja sistema.
S obzirom na Vaše javne najave o „čistki“ unutar MUP-a, postavljam Vam otvoreno pitanje — šta tačno podrazumijevate pod tom „čistkom“?
Da li pod tim podrazumijevate činjenicu da je u posljednjih mjesec dana Uprava za obezbjeđenje ličnosti i objekata ostala bez najmanje šest policijskih službenika?
Da li pod tim podrazumijevate kolegu Alagića, koji je izvršio samoubistvo svega pola sata prije odlaska na vanrednu smjenu? Taj čovjek se nije „sam ubio“ — njega su slomile nezakonite odluke, premještaji i sistem koji mu nije ostavio prostor za pravnu zaštitu.
Da li pod tim podrazumijevate kolegu Darka Serdara, koji je preminuo na dužnosti bez adekvatnih i redovnih ljekarskih pregleda?
Da li pod tim podrazumijevate kolegu Gorana Latkovića, koji je napustio službu nakon što je bio izložen ponižavajućem postupanju — primoran da na temperaturi od preko 25 stepeni nosi službenu jaknu, uz obrazloženje da nije stigla „depeša“ da se ista može skinuti, nakon čega se razdužio odmah po završetku smjene?
Da li pod tim podrazumijevate kolege Vladana Glavaša i Dejana Vukmana, mlade policajce koji su napustili sistem?
Da li podrazumijevate i činjenicu da je policijski službenik Branislav Lakić preko noći premješten iz Uprave za obezbjeđenje ličnosti i objekata u drugu jedinicu, samo zato što je tražio ostvarivanje svojih prava i unapređenje za koje ispunjava uslove?
Ako su i ovakvi slučajevi dio Vaše „čistke“, onda je jasno u kom pravcu ovaj sistem ide.
Za početak, možete iz važećih propisa ukloniti odredbu kojom se propisuje da žalba ne odlaže izvršenje rješenja — odredbu koja je u praksi proizvela ogromne posljedice i koja je, u konkretnim slučajevima, osporena pred sudom, gdje je utvrđeno da žalba mora imati odložno dejstvo.
Takva norma u praksi znači: bićeš premješten ili kažnjen odmah, a poslije se žali kome hoćeš. Upravo ta odredba je, po mišljenju mnogih policijskih službenika, nanijela više štete i psihičkih posljedica nego bilo koja druga sistemska mjera.
Postavljam Vam i pitanje — kako je moguće da u Upravi za obezbjeđenje ličnosti i objekata i dalje radi lice pravosnažno osuđeno za nasilje u porodici, a da pritom nije bilo suspendovano niti je snosilo disciplinsku odgovornost? Ko ga je zaštitio?
Da li ćete pokrenuti odgovornost načelnika unutrašnje kontrole koji je ignorisao više od 25 prijava koje sam podnio zajedno sa kolegama, te po kojima nikada nisam ni pozvan da dam izjavu?
Da li ste svjesni da se zbog takvog nepostupanja, nakon sudskih presuda, budžet MUP-a oštećuje kroz troškove postupaka koji padaju na teret građana?
Kako objašnjavate dvostruke aršine u sistemu?
Kolega Vladan Glavaš kažnjen je zbog toga što je tokom bolovanja krečio sopstveni stan, dok istovremeno rukovodioci mogu nesmetano obavljati druge aktivnosti i biti predsjednici i osnivači sportskih klubova.
Zbog čega su službena neobilježena vozila MUP-a često parkirana ispred kafana i kladionica, i to od strane rukovodilaca koji ta vozila koriste kao lična?
Kako se u ovom sistemu dodjeljuju unapređenja?
Da li je normalno da načelnik pošalje prijedlog, a direktor ga potpiše bez javnog ili internog konkursa?
Ko je dao takvu moć načelnicima?
Šta je sa policijskim službenicima koji nisu „podobni“ — imaju li oni ikakvu šansu da napreduju?
Posebno zabrinjava činjenica da se unapređenja i činovi dodjeljuju po neformalnim i neprofesionalnim kriterijumima. Postoje javne izjave i primjeri gdje policijski službenici otvoreno govore da se prelaskom u Upravu za obezbjeđenje ličnosti i objekata dolazi do bržeg napredovanja, te da je ta uprava postala „fabrika za činove“.
Da li je normalno da se unapređenja dovode u vezu sa igranjem fudbala za klubove povezane sa rukovodiocima?
Postoje konkretni slučajevi gdje je policijski službenik, nakon što je odbio da igra za takav klub, premješten na niže radno mjesto („rampu“), da bi tek nakon pristanka bio vraćen na prethodnu poziciju.
Gdje je granica između službe i privatnih interesa?
Da li ćete ispitati i ograničiti djelovanje takvih klubova i uticaj koji imaju na karijere policijskih službenika?
Kako je moguće da organi zaduženi za integritet i zakonitost oslobađaju disciplinske odgovornosti lica sa pravosnažnim presudama?
Kako je moguće da se policajci kažnjavaju zbog formalnosti, dok se ozbiljna kršenja zakona ignorišu?
Kako je moguće da članovi disciplinskih komisija priznaju da su odluke donosili pod pritiskom?
Ovo nije stav samo jednog čovjeka.
Ovo je stav velikog broja policijskih službenika koji svakodnevno trpe pritiske, mobing i nepravdu, ali iz straha ne smiju javno govoriti.
Ja sam samo jedan od rijetkih koji je odlučio da javno istupi.
Problem MUP-a nisu plate. Problem su rukovodioci kojima su data široka ovlaštenja bez stvarne kontrole.
To je sistem u kojem:
* časni policajci odlaze,
* mladi ljudi napuštaju službu,
* podobni napreduju bez konkursa,
* zakon se primjenjuje selektivno,
* a nepravda postaje pravilo.
Zato Vas ponovo pitam — da li će ova „čistka“ konačno krenuti od vrha?
Ili će se, kao i do sada, završiti na kažnjavanju onih koji su najslabiji u hijerarhiji?
Jer ukoliko ne krene od vrha, to neće biti čistka — već nastavak urušavanja sistema.
S poštovanjem,
Vidović Vladimir i ostale kolege
Argument.ba
