Postoje mjesta na koja čovjek ide svaki dan – a svaki put ostavi dio sebe tamo.
Neke priče ne počinju na sudu.
One tamo dolaze tek onda kada tišina postane nepodnošljiva. Jer ne boli uvijek ono što se vidi.
Ponekad najviše bole stvari koje niko ne može dokazati – ali ih čovjek osjeća svakog dana kad dođe na posao. Postoji trenutak kada čovjek prestane govoriti.
Ne zato što nema šta reći – nego zato što shvati da ga niko ne sluša. I tada tišina postane glasnija od svake riječi.
TIH PROCES KOJI MIJENJA ČOVJEKA
Mobing nije uvijek vika. Nije uvijek otvoren napad. Ponekad dolazi tiho – kroz ignorisanje, kroz ponavljanje istih obrazaca, kroz osjećaj da si suvišan tamo gdje daješ najviše od sebe.
To nije jedan loš dan.
Nije jedan sukob.
To je proces.
Postepeno urušavanje čovjekovog dostojanstva, samopouzdanja i mira – sve dok on sam ne počne da sumnja u sebe.
Stručna definicija kaže da je mobing dugotrajno psihičko zlostavljanje na radnom mjestu koje ima za cilj degradaciju osobe i narušavanje njenog profesionalnog i ličnog integriteta.
Ali stvarnost je uvijek teža od definicije.
Danas će se pred nadležnim sudom održati novo ročište u jednom od postupaka koji se tiče odnosa na radnom mjestu.
Biće saslušana četiri svjedoka.
Među njima je i bivša direktorica RNU Radio Brčko.
Biće izgovorene različite verzije istih događaja.
Biće pokušaja da se objasni ono što se godinama osjećalo, ali teško dokazivalo.
Ali sud nije mjesto osjećaja.
Sud je mjesto činjenica.
I upravo tu se često otvara najveći jaz – između onoga što ljudi proživljavaju i onoga što se može dokazati.
ISTINA KOJA NE VIČE
Istina rijetko dolazi glasno.
Ona se ne nameće.
Ne ulazi u prostor kao optužba.
Ona se često skriva u malim stvarima – u pogledu koji se izbjegava, u riječima koje se ponavljaju, u svakodnevnom osjećaju pritiska koji niko drugi ne vidi.
I zato mnogi ljudi nikada ne progovore. Ne zato što nemaju šta reći – nego zato što misle da neće biti shvaćeni.
ZAŠTO OVE PRIČE POSTOJE
Možda će neko reći da je ovo samo još jedan slučaj. Ali iza svakog “slučaja” stoji čovjek.
Iza svakog postupka stoji nečiji stres, nečija borba, nečije godine šutnje.
Mobing, kada se dokaže, predstavlja oblik diskriminacije i ozbiljnog narušavanja radnih prava. Ali prije nego što postane pravni dokaz – on je uvijek ljudsko iskustvo.
Ovo nije presuda.
Ovo nije optužba.
Ovo je podsjetnik.
Da ono što se dugo šuti – ne nestaje.
Samo se akumulira.
I jednog dana, sve što je bilo neizgovoreno – dođe pred institucije, pred ljude, pred sud.
Jer ponekad, najveća težina nije u onome što se dogodilo.
Nego u onome što je predugo ostalo neizgovoreno.
Argument.ba
