“Znam da više voliš desaliniziranu vodu od vode iz slavine i nabavit ću ti još”, to su bile posljednje riječi 11-godišnje Amne upućene njenom ocu Ashrafu al-Muftiju prije nego što ju je ubila izraelska raketa drona.
Ashraf je ležao na krevetu, oporavljajući se od teških povreda koje je zadobio kada je raketa pogodila kuću pored kuće njegove sestre, kod koje je boravio nakon što je njegova kuća uništena mjesecima ranije, piše novinar iz Gaze Mosab Abu Toha za Zeteo.com.
Nakon što je Ashraf otpušten iz bolnice, prijatelji koji su živjeli nekoliko metara od bolnice Kamal Odwan ponudili su mu da on i njegova porodica ostanu kod njih.
Amna je posljednji put izašla 21. decembra 2024., oko 13:30. Prošetala je kratkom udaljenošću do bolnice, još uvijek napajana generatorom i funkcionalnom jedinicom za desalinizaciju, kako bi napunila svoju posudu za vodu. Baš kad je odlazila, raketa ju je udarila, uništivši i nju i posudu koju se mučila nositi.
“Voljela je puniti svoju posudu vodom. Voljela je pomagati porodici, posebno nakon što sam ranjen”, rekao mi je Ashraf, glasom teškim od tuge.
Tek je 17. augusta 2025. svijet vidio video Amninih posljednjih trenutaka: djevojčica s repom, stežući bijelu posudu, juri preko uske ulice, samo da bi bila pogođena dok se dizao bijeli dim, a vrijeme je stalo. Snimka je poslala udarne valove diljem svijeta.
“Čuo sam zračni napad, ali nikada nisam pomislio da cilja na moju kćer”, rekao je Ashraf. Dva sata kasnije, porodicom je požurila u bolnicu samo da bi pronašla Amnino tijelo na podu, napušteno, kraj posude s vodom.
“Amna je pokopana na groblju Beit Lahia, mjestu gdje počivaju mnogi članovi moje porodice. Njena majka, Najla, željela je betonski grob s ugraviranim Amninim imenom, ali okrutna blokada učinila je čak i to jednostavno dostojanstvo nedostupnim”, napisao je novinar.
Za Ashrafa, njegove vlastite povrede i ubistvo kćeri nisu označile kraj njegovih tragedija.
Dana 17. maja 2025. njegova supruga Najla i njihov 8-godišnji sin Baraa ubijeni su u zračnom napadu na kuću u kojoj su se sklonili u naselju Tal al-Zaatar u kampu Jabalia.
Najla i Baraa pokopani su na groblju Shekh Redwan u gradu Gazi, daleko od Amninog grobnog mjesta.
“Ashraf mi je rekao da je u zračnom napadu u kojem su ubijeni njegova supruga i sin, drugi sin, 14-godišnji Mohammad, ranjen po četvrti put. U prethodna tri puta Mohammad je ranjen kada su izraelski kvadkopteri otvorili vatru i bacali granate na njega i druge dok su punili kante vode na ulicama različitih područja. Značajno je da su samo šest dana nakon Amnine smrti u blizini bolnice Kamal Adwan, izraelske snage izvršile raciju u ustanovu. Oteli su dr. Hussama Abu Safiyu, pedijatra i ravnatelja bolnice, zajedno s ostalim osobljem, te zapalili kiruršku salu, laboratorij i skladišta, čime je bolnica postala nefunkcionalna”, piše Abu Toha.
“Amnin tragični video svjedoči o potresnoj istini: djeca su meta napada, a svijet ostaje suučesnik i partner u izraelskim ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti. Svijet je zakazao. Ljudi u Gazi osjećaju se izdano. To sam osjetio u Ashrafovom glasu. Osjećam to u glasovima svoje rodbine i prijatelja u Gazi s kojima razgovaram svaki dan. Niko jednog dana neće doći i reći: ‘Nismo znali’.Cijeli svijet ne samo da je znao, već je i gledao ovo uživo”, zaključio je Abu Toha.
Argument.ba
