James O'Brien, pomoćnik američkog državnog sekretara za evropske i euroazijske poslove, saslušan je jučer u Komisiji za vanjske poslove Senata Kongresa Sjedinjenih Država. Između ostaloga, O'Brien je informisao senatore i o trenutnoj političkoj i sigurnosnoj situaciji u Bosni i Hercegovini, istaknuvši aktivnosti koje administracija predsjednika Bidena preduzela protiv Milorada Dodika, predsjednika entiteta Republika Srpska, te privrednih društava i pojedinaca koji su povezani sa njim, piše Slobodna Bosna.
Govoreći o efikasnosti sankcija i drugih mjera, O'Brien je kazao da se politička, privredna i interesna mreža Milorada Dodika nalazi u složenoj finansijskoj situaciji, da nisu u mogućnosti da osiguraju nužna i potrebna finansijska sredstva, te da im je kao posljedica sankcija gotovo onemogućeno zaduživanje. Senatore je upoznao i sa činjenicom da je Dodik pokušao da osigura posudbe putem Rusije, Kine, Mađarske i Srbije ali da zbog američkih sankcija nije uspio. U konačnici, O'Brien zaključuje da je Dodik izolovan, da nema ni finansijsku niti ekonomsku podršku, da ostaje bez mogućnosti finansiranja, te da nema nikakvu vanjsku i gotovo nikakvu unutrašnju podršku za priču o secesiji.
SISTEM OLIGARHIJE U RS-u
Prilikom preuzimanja dužnosti američki ambasador u BiH, Michael Murphy, u praksi je odmah počeo da provodi politički stav uz prateće mjere, administracije predsjednika Joe Bidena, koja je entitet Republika Srpska označila kao ruski sistem oligarhije u kojem sve odluke donosi Milorad Dodik. Bio je to bitan zaokret u odnosu na do tada korišteni pristup, prema kojem je Dodik, pravio krize, bio sankcionisan bez da su se sankcije u praksi provodile, a za prekid krize dobijao je sve što je htio.
Sistem oligarhije ukratko znači da tamo gdje je na snazi, ne postoje ni privredne ni finansijske elite, niko nije vlasnik ničeg već su sva dobra i vrijednosti u vlasništvu jednog čovjeka ili uske grupe ljudi. U entitetu RS, to su budžetska sredstva i javni novac koji obuhvata i zaduženja. Tim novcem, suvereno upravlja samo jedan čovjek – Milorad Dodik. Ambasada Sjedinjenih Država u Bosni i Hercegovini ovaj pristup nije samo ograničila na entitet RS, već zavisno od inteziteta i potrebe se primjenjuje na druge, sa tendencijom da se nakon RS fokus promjeni. Također, nije za očekivati da će se ovaj pristup mjenjati bez obzira na ishod predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama.
Kada O'Brian kaže da sankcije daju rezultate i da Dodik nema načina da se zaduži, to znači, da nema ni finansijskih sredstava koje može da podjeli, a što posljedično slabi njegovu političku poziciju i dovodi do preslagivanja unutar njegove političke organizacije ali i u entitetu RS u cjelini. Intezitet kojim je Murphy radio na terenu, kroz medije i u praksi, da provode sankcije i da ima da pravnu i političku snagu, svjedoče i pritužbe na otpravnika poslova Ambasade Sjedinjenih Država koji je u Banjoj Luci praktično hodao od banke do banke i tražio da se porodici Dodik zatvore računi. Dodatno, to govori da su iste te sankcije izricane godinama ali bez prave političke snage i provođenja nisu davale efekte. Sve do sada. Može se slobodno kazati da je američki sistem naučio kako da dovede u red ono što se zove sistem oligarhije u Bosni i Hercegovini, te se može razumno očekivati da će isto primjenjivati i u budućnosti.
TRI IZBAČENE MJERE SU BILE KLJUČNE
Međutim, za političku i opću javnost u Bosni i Hercegovini, posebno interesantan dio O'Brienovog svjedočenja, sadržan je u izjavi da “Dodik osjeća pritisak i možemo promjeniti (njegovu, op. SB) politiku primjenom bonskih ovlasti, naših sankcija i pritiska procesa pristupanja Evropskoj uniji…”. Ovime je O'Brien u suštini otkrio metodologiju odnosno strategiju Sjedinjenih Država i Evropske unije prema Dodiku i njegovom režimu.
U konkretnom slučaju, putem Bonskih ovlasti, Visoki predstavnik postupajući kao “domaća vlast”, stavio je van pravne snage Zakon o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javnih vlasti Republike Srpske. Pravne posljedice ogledaju se u činjenici da taj i takav zakon ne proizvodi pravne učinke i da se na osnovi njega ne mogu zaključiti pravni poslovi. Dakle, američka je administracija, putem Bonskih ovlasti, zatvorila mogućnosti za Dodik da konstituira pravni osnov koji bi mu služio da raspolaže imovinom i tako pribavi finansijska sredstva.
O tome koliko vrijede odluke Visokog predstavnika, svjedoči i činjenica da se Dodik nije mogao zadužiti niti kod Putina na osnovu gore navedenog zakona. Sankcije Sjedinjenih Država, a kako je O'Brien opisao u svome svjedočenju, daju izuzetan efekat. Konačno, cilj ove dvije mjere, predstavlja rezultat udruženih napora Evropske unije i Sjedinjenih država da kao jedini izvor vanjskog finansiranja, Dodiku ostave sredstva koja dolaze u postupku prijema u Evropsku uniju ali sa strogim uslovima koje mora ispunit. Upravo je Plan reformi uz Plan rasta za Zapadni Balkan, primjer toga pristupa.
Mjere koje je ugradila Evropska komisija, a koje između ostaloga obuhvataju: 1) imenovanje svih sudija u Ustavni sud Bosne i Hercegovine; 2) provođenje i poštovanje odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine na cijeloj teritoriji države Bosne i Hercegovine; 3) ukidanje veta entitetskog i etničkog odlučivanja u pojedinim institucijama države, nisu predmet pregovora niti Trojka-HDZ-SNSD imaju mogućnost da ih mijenaju ili izbace.
Ove mjere zajedno sa ostalim mjerama u Planu reformi kojim je Evropska komisija obavezala Bosnu i Hercegovinu, za cilj imaju da Dodik, provede suštinske reforme, da poštuje ustavni i pravni poredak i da za uzvrat dobije nužna i potrebna finansijska sredstva. Dakle, brisanje mjera iz Plana reformi, predstavlja, podrivanje zajedničkih napora Evropske unije i Sjedinjenih Država protiv Dodika i entiteta Rs.
Drugim riječima, ove tri mjere koje su bile predviđene Planom reformi, a koje su izbrisane, bile su zajednički prijedlog Evropske komisije i Sjedinjenih Država. Bez njih bi integritet paketa reformi bio bitno narušen, ne bi se postigao željeni nivo reformi niti bi se postigao željeni nivo političkog pritiska.
Argument.ba
