Posljednji događaj u kojem je studentica, skokom sa šestog sprata Studentskog doma u Palama, oduzela sebi život, jako nas je potresao. Nažalost, ovo nije jedini slučaj, jer je prošle godine mladić iz istog doma učinio isto. Ovakve tragične vijesti su alarm za cijelo društvo, a naročito za institucije koje brinu o mladima u formativnim godinama njihovog života. Ponovo postavljam isto pitanje ,, da li smo dovoljno posvetili pažnje njihovom mentalnom zdravlju”?
Piše: Dajana Rikanović, master psihologije
Samoubistvo među mladima postaje ozbiljan proglem koji zahtjeva hitne i sistemske odgovore.Mnogi aspketi ćivota studenta mogu uticati na njihovu emocionalnu stabilnost npr od uslova života u studentskim domovima, odnosa sa zaposlenicima u domu, do akademskih pritisaka i stresa koji dolazi sa fakulteta.
Kakvu podršku studenti zaista imaju?
Rekla bih da je jedan od ključnih pitanja kako se osoblje studentskih domova ophodi prema studentima. Da li oni primjećuju znakove stresa, depresije ili uznemirenosti kod studenata? Postoje li načini na kojim mogu prepoznati i pomoći studentima koji možda prolaze kroz teške periode, pitam kao psiholog ukazujući na važnost obuke osoblja. Često smo nesvjesni pritiska koji akademski svijetz nameće studentima. Takođe je poznato da na mnogim fakultetima postoji problem sa ,,teškim profesorima” onima koji obaraju studente kako bi zadržali svoj rejting. Da li razmišljamo koliko ovakvi pritisci doprinose osjećaju neuspjeha, beznađa i bespomoćnosti kod mladih? Vrijeme je da shvatimo da stres uzrokovan ovakvim okolnostima često dovodi do ozbiljnih posljedica po mentalno zdravlje.
Nakon prvog samoubistva koji se desio prošle godine, da li je stručni tim psihologa i psihijatara bio uključen u rad sa studentima koji su bili bliski sa žrtvom, a naročito sa onima koji su dijelili sobi ili sprat? Ovakvi događaji, ostavljaju dugotrajne posljedice na ljude u neposrednoj blizini tragedije, a zanemarivanje ovakvog problema može dovesti do daljih tragedija.
Želim da naglasim, da svaki studentski dom treba imati stalno zaposlenog psihologa jer bi na taj način psihološka podrška bila dostupna studntima svakodnevno. Nažalost, mentalno zdravlje se ćesto zanemaruje, a mladi ljudi ostaju sami da se suočavaju sa svojim unutrašnjim borbama. Dakle, nakon ovakvih tragedija, potrebna je sistemska reakcija. Moraju se angažovati stručnjaci iz oblasti mentalnog zdravlja koji će raditi na prevenciji, edukaciji i podršci studentima. Treba se postaviti pitanje svim Univerzitetima koje su usloge dostupne studenima?Da li postoje izdvojeni i da li postoje resursi za mentalno zdravlje u domovima i na fakultetima?
Sve je ovo samo vrh ledenog brega. Mladi se suočavaju sa ogromnim pritiscima – akademski zahtevi, finansijski problemi, nesigurnost u budućnost, socijalna izolacija. Odgovornost nije samo na porodici ili pojedincu, već na svima nama – društvu, obrazovnim institucijama i nadležnim vlastima.
Da zaključim, samo samo sveobuhvatan pristup može smanjiti broj ovakvih tragedija. Potrebni su nam timovi stručnjaka koji će raditi na prevenciji, ali i na liječenju emocionalnih rana koje ovakvi događaji ostavljaju za sobom.
Ovim putem želim da izrazim najdublje saučešće porodicama preminulih studenata.
Kontakt:
Psihološki centar Sirius
Branislava Nušića broj 9, Brčko distrikt
Tel: 065 971 071