Nedavni pregled alternativnih tretmana za opsesivno-kompulsivni poremećaj (OKP) ukazuje na to da psihodelični tretmani pokazuju obećanje za liječenje ovog poremećaja, dok kanabis ne.
Dr. Michael Van Ameringen, profesor psihijatrije na Univerzitetu McMaster u Kanadi i vodeći autor pregleda objavljenog u Journal of Psychiatric Research, rekao je da 40-60% pacijenata s OKP-om dobija samo djelomično ili nikakvo olakšanje uz dostupne tretmane (uključujući SSRI i terapiju izlaganja i prevencije odgovora).
Nakon što su prikupili dostupne dokaze (uključujući konferencijske prezentacije zbog nedostatka literature), Van Ameringen i njegov tim pronašli su “snažnije signale” za djelotvornost psihodelika, posebno psilobicina (psihoaktivne komponente “čarobnih gljiva”), nego za kanabinoide poput THC-a i CBD-a.
Dr. Van Ameringen teoretizira da je razlika povezana s načinom na koji te tvari djeluju na područja mozga povezana s OKP-om:
Kanabinoidi: Aktiviraju CB1 receptore u mozgu koji regulišu simptome poput kompulzija i anksioznosti, ali ne nude trajno olakšanje.
Psilobicin: Može smanjiti povezanost u “default mode network” (DMN) mreži mozga, koja je “u suštini uključena u samoreferencijalno razmišljanje i ruminaciju. DMN je zaista aktivirana kod OKP-a”, kaže on.
Psihijatar i kompjuterski neuronaučnik dr. Mohamed Sherif te klinički psiholog dr. Terrence Ching (koji planiraju klinička ispitivanja) smatraju da bi razlog različitih ishoda mogla biti i metodologija studija i način na koji se tvari koriste:
Psihodelici se obično daju u kontrolisanim kliničkim ispitivanjima, gdje pacijenti dobijaju lijek uz ohrabrenje da svoje iskustvo uokvire kao terapijsko “putovanje”.
Kanabis se konvencionalno koristi za privremeno olakšanje ili funkciju izbjegavanja, a ne za suočavanje s dubljim opsesivnim strahovima.
Preliminarni rezultati kliničkog ispitivanja dr. Chinga o jednoj dozi psilobicina za OKP, koji su uključeni u pregled, pokazali su da je psilobicin bio efikasan za simptome OKP-a u poređenju s placebom.
Tokom ispitivanja, Ching je primijetio da OKP pacijenti često imaju “djelomična mistična iskustva” jer “koče kada imaju osjećaj da ih psilobicin želi odvesti u dublje stanje doživljavanja”. To, kaže, naglašava jednu od sržnih karakteristika poremećaja – potrebu za kontrolom.
Pacijenti su tokom ispitivanja stekli dublji uvid u svoju potrebu za kontrolom, govoreći stvari poput: “Zaista shvatam da sam se tako odnosio prema nespoznatljivim stvarima u životu, ali to je ono što život jeste. Život je pun nespoznatljivih stvari.”
Uprkos nadi, istraživanje je otežano jer je psilobicin i dalje ilegalna supstanca (schedule I) u SAD. To zahtijeva dodatne korake, uključujući rad s Agencijom za borbu protiv droga (DEA) i korištenje sefa “koji mora biti pričvršćen za pod” u privatnoj sobi bez prozora.
Postoji i problem “funkcionalnog razotkrivanja”, pacijenti mogu pogoditi jesu li primili psihodelik ili placebo, što može utjecati na njihovu percepciju simptoma. Ching upozorava da je narativ o “čudotvornom lijeku” štetan za istraživanje: “Ono što sada treba učiniti je ozbiljno, tretirati psihodelike ozbiljno, kao i bilo koji drugi vrijedan lijek, istražiti na kontrolisan, rigorozan i etičan način.”
Argument.ba
