Davor Trlin, profesor ustavnog prava, komentirao je za „Slobodnu Bosnu“ prijedlog zakona koji je utvrdila entitetska vlada u Banjoj Luci, a kojim se kriminalizira zastava s ljiljanima. Bilo je riječi i o zastavi hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, ali i o postupcima pripadnika MUP-a RS koji u povratničkim mjestima u bh. entitetu Republika Srpska kažnjavaju građane i oduzimaju zastave s ljiljanima unatoč presudi Osnovnog suda u Banjoj Luci.
Vlada Republike Srpske utvrdila je Prijedlog zakona o dopunama Krivičnog zakonika RS-a, kojim se uvode dva nova krivična djela – javno promoviranje i veličanje ustaštva i ustaške ideologije Nezavisne Države Hrvatske te javno isticanje i promoviranje zastava i simbola Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Zatvorske kazne u trajanju od tri godine predviđene su i za krivično djelo „Javno isticanje i promoviranje zastava i simbola Armije RBiH“. Kako komentirate ovaj prijedlog koji će se uskoro naći pred zastupnicima Narodne skupštine Republike Srpske, je li riječ o kršenju zakona?
-Prijedlog zakona kojim se izjednačavaju ustaška ideologija NDH i službeni simboli Armije RBiH (odnosno međunarodno priznate Republike BiH) predstavlja ozbiljan pravni presedan koji direktno trči u naručje neustavnosti.
Zastava s ljiljanima bila je zvanična zastava Republike Bosne i Hercegovine, države koja je primljena u Ujedinjene nacije 1992. godine. Armija RbiH bila je legalna odbrambena vojna sila te države. Pravno posmatrano, nemoguće je i nedopustivo u istu ravan staviti simbole fašističke, marionetske tvorevine iz Drugog svjetskog rata (NDH) i simbole međunarodno priznate države članice UN-a i njene legalne armije. U istu ravan se mogu staviti drugi kvislinški pokreti iz Drugog svjetskog rata, poput četničkog, koji, iz političkih razloga, nije predmet ovog regulisanja.
Kada ovaj prijedlog dođe pred Narodnu skupštinu RS (NSRS) i ukoliko bude usvojen, on će se suočiti sa jasnim pravnim preprekama. Član 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima (koja ima nadzakonsku snagu u BiH prema članu II/2 Ustava BiH) štiti slobodu izražavanja. Kriminalizacija isticanja simbola koji za veliki dio građana predstavljaju dio njihovog identiteta i historije države, bez dokazivanja namjere izazivanja nacionalne mržnje ili nasilja u svakom pojedinačnom slučaju, predstavlja nesrazmjerno miješanje u ovo pravo.
Ovakav zakon bi gotovo sigurno završio na Ustavnom sudu BiH. Ustavni sud bi ga vrlo izvjesno proglasio neustavnim jer diskriminiše i krši temeljna ljudska prava.
U srpskoj i hrvatskoj javnosti u BiH se često čuje stav da je zastava s ljiljanima za njih sinonim rata i zločina koje je Armija RBiH počinila nad Srbima i Hrvatima (a ljiljani su bili dio te zastave), onda su i srpski i hrvatski ratni simboli (uključujući one vezane za VRS i HVO/Herceg-Bosnu) jednako problematični za Bošnjake, jer su pod njima počinjeni masovniji zločini nego nad Srbima i Hrvatima, uključujući i genocid u Srebrenici.
Ako se insistira na zabrani ljiljana na dijelu teritorije Bosne i Hercegovine, onda se logično može pokrenuti simetričan pravni proces protiv entitetskih zastava koji sadrže elemente ratnih oznaka i simbola. Time se opet dolazi do klasične bosanske pat pozicije, jednog svojevrsnog hibridnog rata zastavama, gdje simboli postaju važniji od stvarnih problema građana.
Snose li premijer RS-a Savo Minić i vlada RS-a kaznenu odgovornost ukoliko bi bila podignuta tužba zbog ovakve odluke?
-U pravnom sistemu kontinentalne Evrope, pa tako i u BiH, postoji institut funkcionalnog imuniteta za članove izvršne i zakonodavne vlasti prilikom obavljanja njihovih ustavnih dužnosti.
Vlada RS ima ustavno pravo i obavezu da predlaže zakone. Sama činjenica da je Vlada utvrdila prijedlog zakona za koji se sumnja da je neustavan ili nezakonit, ne povlači automatski kaznenu odgovornost članova Vlade ili premijera. Predlaganje zakona je političko-pravni akt.
Krivična odgovornost zvaničnika mogla bi se eventualno razmatrati u kontekstu odluka visokog predstavnika (npr. krivično djelo “Neizvršavanje odluka visokog predstavnika” iz Krivičnog zakona BiH), ili ako bi se dokazalo da je donošenje nekog akta direktno usmjereno na rušenje ustavnog poretka ili izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti. Međutim, za sam proces utvrđivanja zakonskog prijedloga koji ide u parlamentarnu proceduru, krivična prijava protiv premijera i ministara nema čvrsto utemeljenje u trenutnoj sudskoj praksi.
U proteklih nekoliko dana svjedočili smo slučajevima u kojima je entitetska policija u RS-u kažnjavala građane koji su na automobilima imali obilježja – zastave Republike Bosne i Hercegovine. Bilo je slučajeva gdje je policija u povratničkim naseljima u RS-u kucala na vrata građanima i oduzimala zastave RBiH te im uručivala prekršajne naloge. Kako gledate na takve poteze s obzirom da je nedavno Osnovni sud u Banjoj Luci donio pravosnažnu presudu kojom je zastava RBiH s ljiljanima proglašena potpuno legalnim obilježjem, potvrdivši da njeno isticanje ne predstavlja krivično djelo, prekršaj niti govor mržnje?
-Ovo je klasičan primjer pravne nesigurnosti i nepoštovanja principa vladavine prava.
Kada je Osnovni sud u Banjoj Luci donio pravosnažno rješenje kojom je potvrdio da isticanje zastave RBiH s ljiljanima ne predstavlja prekršaj niti izazivanje mržnje, ta presuda je postala pravni putokaz. Sud je jasno utvrdio da se radi o historijskom i legalnom obilježju zemlje.
Kada policija (kao dio izvršne vlasti) nastavi kažnjavati građane i oduzimati zastave unatoč pravosnažnoj sudskoj odluci, ona direktno krši princip podjele vlasti i uzurpira sudsku nadležnost.
Građani koji dobiju takve prekršajne naloge imaju puni pravni osnov da zahtijevaju sudsko odlučivanje. Pozivajući se na već postojeću sudsku praksu (poput pomenutog rješenja iz Banje Luke), svaki iole nezavisan sud će te prekršajne naloge staviti van snage. Postupanje policije u ovim slučajevima više ima karakter političkog pritiska i zastrašivanja, naročito povratničke populacije, nego što ima uporište u zakonu. Ohrabruje, s druge strane, postupanje sudova u Republici Srpskoj koji ovdje pokazuju da su nezavisni, nepristrani da nisu pod političkim utjecajem.
S druge strane, svjedočili smo polemici zbog zastave hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Naime, dok jedni tvrde kako zastava hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini (bivše Hrvatske Republike Herceg-Bosne) zakonski nije zabranjena i njezino isticanje ne predstavlja kazneno djelo, drugi tvrde drugačije. U čemu se razlikuje njezin pravni status ovisno o tome koristi li se kao privatni/nacionalni simbol ili kao službeno obilježje institucija?
-Pitanje zastave bivše Hrvatske Republike Herceg-Bosne (koja se danas zvanično koristi kao zastava hrvatskog naroda u BiH i zastava nekih kantona) odlično ilustruje kompleksnost bh. zakonodavstva. Ključna razlika leži u kontekstu i načinu upotrebe.
Ustavni sud BiH je još 1997. i 1998. godine, a kasnije i u nizu drugih odluka (poput odluke o simbolima Federacije BiH i njenih kantona), proglasio neustavnim korištenje isključivo jednonacionalnih simbola u službenim institucijama. Kantoni (poput Kantona 10 / Livanjskog) koji su u svojim zakonima propisali zastavu i grb bivše HR Herceg-Bosne kao službene simbole kantona, dobili su jasne odluke Ustavnog suda FBiH i Ustavnog suda BiH da su te odredbe neustavne, jer ne predstavljaju sve konstitutivne narode koji žive na tom području. Dakle, isticanje ove zastave na zgradama općina, kantona ili državnih institucija kao službenog simbola te institucije je pravno nedopušteno i neustavno.
S druge strane, Bosna i Hercegovina je država tri konstitutivna naroda. Svaki narod ima pravo na slobodu izražavanja, očuvanje identiteta i korištenje svojih nacionalnih simbola. Ako građanin hrvatskog etniciteta istakne tu zastavu na svojoj privatnoj kući, svadbi, kulturnoj manifestaciji ili ako je politička stranka koristi kao svoj stranački/nacionalni simbol, to potpada pod slobodu izražavanja i okupljanja.
Budući da ne postoji državni zakon koji izričito zabranjuje isticanje ovog konkretnog simbola u privatne svrhe (za razliku od npr. eksplicitnih fašističkih simbola), njegovo privatno isticanje ne predstavlja krivično djelo niti prekršaj, pod uslovom da se njome ne provocira, ne poziva na nasilje i ne narušava javni red i mir u specifičnom osjetljivom kontekstu.
Argument.ba
