U planu je knjiga o strašnim zločinima, za koju će koristiti 50 hiljada fotografija s ekshumacija, četiri dokumentarna filma i zapise svjedoka
Trebalo je imati debele živce kao konopce i široku pamet, pa ostati pri sebi, naspram svega što je 68- godišnji Grapšćak Murat Hurtić doživio i preživio u rodnoj Grapskoj kod Doboja, kada je selo spaljeno, a 400 muškaraca deportovano u logore, među njima i Murat s još četvericom braće. Nakon razmjene iz logora, u potrazi za ubijenim bratom Kasimom, u logoru Kula, Murat je angažovan na težak, odgovoran, ali human zadatak. Dvije i po decenije bio je na čelu tuzlanskog tima za ekshumacije hiljada posmrtnih ostataka zvjerski ubijenih Bošnjaka i Hrvata.
Vezane oči
Slike užasa iz masovnih grobnica hiljada na najmonstruzniji način likvidiranih ljudi, među njima i žena, djece, beba, vezanih očiju, kablom ili bodljikavom žicom vezanih ruku, koje su obišle svijet i danas, 30 godina nakon završetka agresije na BiH, često su pred očima Murata Hurtića. Od 2022. godine je u zasluženoj penziji, bogat je čovjek, jer ima složnu porodicu i skromno imanje koje mu je velika „terapija“
Sa suprugom Fikretom posvetio se skromnom imanju. H. Čalić / Avaz
– Radeći ovaj posao, koji je često krio opasnosti, a znajući želje porodica da dođu do kostiju svojih ubijenih očeva, braće, djece, muževa, i značaj ekshumacija za državu, sa svojim timom sam vidio sve razmjere ljudskog zla. Od Crnog vrha, gdje je ekshumirano 649 ubijenih Bošnjaka, Glumini 274, Glogovi, Snagovu, Zelenom Jadru, Kazanbašči, Doboju sa 100 ekshumiranih, Brčkom. Kad vidite načine na koji su ljudi mučeni pa ubijani, kad naiđete na kosti bebe i flašicu za mlijeko pored ubijene majke, onda pamet staje. Te slike izbjeći se ne mogu. Radeći na 1.300 lokacija, ekshumirali smo gotovo 15 hiljada ubijenih Bošnjaka i Hrvata – izjavio je za „Dnevni avaz“ Murat Hurtić.
Mir u bašti
Dotle, Murat Hurtić svoj mir, nakon svih stresova i slika užasa kojima je svjedočio, pronašao je u skladnom braku, čestitoj porodici, skromnom imanju, na kome proizvodi zdravu hranu, ali i maline, kupine, jagode, ljekovito bilje. Za kratko vrijeme okalemio je više od stotinu vrsta raznih voćki – kruške, jabuke, trešnje, višnje, breskve, kao autohtonog voća.
Svjetlo dana
– Nadam se da će knjiga o ovome o čemu pričam ugledati svjetlo dana. Do tada, poslovi u bašti na trenutak odvoje me od svega što sam i kao čovjek i kao roditelj, vadeći kosti iz masovnih grobnica ubijenih ljudi, vidio, doživio. Istina, tih strahota, ko to nije vdio, teško se osloboditi, teško mu je objasniti. Uzdam se u Boga, u svoju porodicu, u iskrene prijatelje da žrtva koju su dali naši šehidi i poginuli borci i nevino ubijeni ljudi, sačuvat će našu domovinu. Jedanaestog jula bit ću ponovo u Srebrenici, na komemoraciji, mjestu genocida i prisjetit se eksuhumacija u 150 masovnih grobnica ubijenih Bošnjaka – kaže Hurtić.
Argument.ba
