SDP je najveća politička nesreća ovog naroda. Mnogi će reći da su nacionalističke stranke daleko gore – i formalno, to je tačno. Ali upravo zato SDP jeste veća nesreća.
Piše: Danijal Hadžović
Jer nacionalizam nikada nije obećavao da će biti nešto drugo. On je uvijek bio ono što jeste: politika identiteta, kolektiva i konflikta.
A jedina veća alternativa nacionalističkim politikama nije postala moderna, nova politička snaga nastala iz diskontinuiteta sa prošlošću, nego rebrendirani Savez komunista. Ista struktura, isti mentalni sklop, isti kadrovi, ista politička kultura – samo sa novim imenom i novom retorikom.
To su kadrovi koji su odgojeni u jednopartijskom sistemu, politička kultura koja nikada nije napustila logiku države kao vlasnika svega, i ideologija koja je ostala zarobljena u mentalnom okviru prije 1989. godine.
U vremenu kada je ostatak Istočne Evrope prolazio kroz stvarnu transformaciju – kroz privatizaciju, deregulaciju, izgradnju tržišta i novih institucija – SDP je ostao politički izraz kontinuiteta, a ne promjene.
Njegova istorijska uloga nije bila da razbije stari sistem, nego da ga prilagodi novim okolnostima i očuva njegove ključne mehanizme: političku kontrolu nad ekonomijom, dominaciju države i zavisnost društva od javnog sektora, što su u jednakoj mjeri i nacionalne stranke čuvale i njegovale.
Zato SDP nije bio korektiv nacionalizmu, nego njegov savršeni partner u održavanju postojećeg poretka.
Rezultat je bio isti: društvo bez stvarne suštinske strukturne alternative.
Argument.ba
