Kako je sve više modernih terapijskih termina u novo doba, sve više ljudi preispituje ključne odnose u svom životu i njihov utjecaj, ili je pozitivan ili negativan. I roditelji su na ‘ispitu’ te kako su usmjerili naš život, piše 24sata.hr.
„Majka je najbolja prijateljica svoje kćeri“ – rečenica nalik natpisu na kičastoj čestitki ili magnetu za hladnjak. No za djecu koja su odrasla uz toksičnog roditelja, ova izjava ne može biti dalje od istine. Kako je sve više modernih terapijskih termina u novo doba, sve više ljudi preispituje ključne odnose u svom životu i njihov utjecaj – je li on pozitivan ili negativan. Pojmovi koji su nekoć bili rezervirani za psihološke udžbenike danas su ušli u svakodnevni govor. Sve češće se o političarima, partnerima, pa i roditeljima govori kao o „narcisima“.
No što zapravo znači biti narcis?
Narcisoidni poremećaj ličnosti (NPD) ozbiljno je antisocijalno stanje koje se očituje u ekstremnoj zaokupljenosti sobom, pri čemu osobe s ovim poremećajem ignoriraju potrebe i osjećaje drugih – uključujući članove obitelji i vlastitu djecu. Narcisi često imaju grandioznu sliku o sebi, a budući da se radi o kroničnom poremećaju, ne postoji lijek.
No što ako je netko odrastao uz narcisoidnog roditelja? Što ako je to bila upravo majka?
Mnoge žene odlučuju potpuno prekinuti kontakt. Dvije od njih, koje su pronašle emocionalni mir tek nakon što su prekinule odnose sa svojim majkama, dijele svoja iskustva. Terapeutkinja specijalizirana za narcizam pojašnjava prednosti i izazove odluke o prekidu kontakta.
Život u sjeni narcisoidne majke
Mariette Jansen (66), stručnjakinja za narcizam i life coach, prekinula je kontakt s majkom u svojim pedesetima.
Za Mariette je prekid kontakta donio dosad nepoznat osjećaj slobode. S 55 godina, prvi je put mogla jednostavno biti – ona sama. Više nije morala biti na oprezu, suočavati se s negativnim komentarima ili razočaranjima zbog majčina izostanka iz njezina života.
Jedno od najranijih sjećanja veže se uz hladnu, tamnu prostoriju njezina djetinjstva u Nizozemskoj. Sjedila je u peleni i lijepoj haljinici, osjećajući duboku nesigurnost. S pet ili šest godina rekla je roditeljima da osjeća kako ne pripada toj obitelji – čak je zamišljala da je kći majčina brata blizanca. Roditelji su to ismijali i nikada više nisu spomenuli. No osjećaj da nešto nije u redu i da je ona kriva – te da to mora popraviti – ostao je.
Mariette je bila drugo od troje djece, ali s obzirom na to da je stariji brat imao razvojne poteškoće, na nju su prebačene odgovornosti najstarijeg djeteta. Odnos sa sestrom bio je slab, što pripisuje majčinoj potrebi da naruši njihov odnos – taktici čestoj kod narcisoidnih roditelja. Obiteljski život bio je ispunjen umanjivanjem, negativnošću i omalovažavanjem, iako su izvana izgledali kao „sretna obitelj“.
Majčina opsjednutost tenisom dovela je do toga da cijela obitelj mora natjecati, a to je bio jedini trenutak kada bi majka pokazivala interes za nju – iako je Mariettina prava ljubav bila hokej, na kojem je majka nikad nije podržala. Tijekom studija joj je napisala pismo o svojim osjećajima, no nikada nije doznala je li ga pročitala.
Kada je Mariette ostala trudna s 40 godina, nakon preseljenja u Ujedinjeno Kraljevstvo, majka joj je na tu vijest hladno rekla: „Stvarno želiš biti trudna?“ Odnos se nije promijenio. Neposredno prije poroda, roditelji su otputovali u Kanadu – njihovo najdalje putovanje. Na sprovodu vlastite sestre, majka je zahtijevala da joj se predaju najskuplje stvari – traka za trčanje i aparat za kavu – bez ikakvih emocionalnih motiva. Kulminacija je bila kad joj je uskratila oproštaj s umirućim bratom, naredivši bolničkom osoblju da joj ne prenesu poziv.
Tada je znala da se ništa neće promijeniti. Prije 11 godina nazvala je majku i rekla: „Ne želim da više budemo u kontaktu. Svaki razgovor s tobom me uzruja, a utječe i na moju djecu. Nemamo što više razgovarati.“ Osim toga, prekinula je kontakt i s ocem.
Kad su roditelji umrli, najprije otac, a potom majka, nije osjećala tugu. Za smrt majke saznala je slučajno, putem poruke na Facebooku. Na smrtovnici je, prema majčinim uputama domu za starije, pisalo da nikada nije bila udana niti imala djecu.
Danas, kaže, živi u sretnom i zdravom obiteljskom okruženju, punom povjerenja, smijeha i međusobne podrške. Tek kroz vlastitu djecu spoznala je da je moguće imati obitelj u kojoj vladaju toplina i bliskost.
‘Ona je emocionalno upravljala mojim životom’
Matilde Crocini (40), koja je odrasla u Italiji, a danas živi u Velikoj Britaniji, prekinula je kontakt s majkom prije tri i pol godine.
Posljednji razgovor s majkom pretvorio se u petnaest minuta urlanja – toliko glasnog da su njezine dvije kćeri sve čule. Tada joj je Matilde jednostavno rekla: „Ne trebam ovo više.“ I od tada ju više nikada nije čula.
Prvih deset godina života odgajala ju je baka, dok je majka bila često odsutna zbog posla. Kad bi se pojavila, bila je zahtjevna i kontrolirajuća. Kasnije su obje otišle u Irsku, a Matilde se nakon fakulteta preselila majci.
Kao odrasla osoba, Matilde je počela raditi na svom emocionalnom zdravlju – izučavala je fitoterapiju, prakticirala jogu i postala reiki majstorica. No prije šest godina život joj je krenuo nizbrdo: problemi u braku, zastoj u karijeri i sve teži odnos sa starijom kćeri.
Dotad je majku smatrala najboljom prijateljicom, premda je oduvijek osjećala čudno natjecanje među njima. Bila je uvjerena da je jedina koja nije imala konfliktan odnos s njom i da prekida obiteljski lanac disfunkcionalnih odnosa majki i kćeri.
U telefonskom razgovoru početkom 2022., kad je majka ponovno počela vrijeđati, nešto je u njoj puklo. Smireno je prekinula razgovor i odlučila – ne više. Reakcija majke bila je predvidiva: sebe je prikazala kao žrtvu, a Matilde kao problematičnu i preosjetljivu.
Članovi obitelji pokušavali su je „urazumiti“, klasičan primjer tzv. „letećih majmuna“ – osoba koje narcisi instrumentaliziraju da bi zadržali kontrolu. No Matilde nije posustala. Prvi put u životu naučila je reći „ne“, i to je nekima bilo teško prihvatiti.
Najveću podršku pružio joj je otac, koji je odavno razveden od njezine majke. Prepoznao je koliko je bila emocionalno zarobljena u tom odnosu.
Fizička udaljenost, majka sada živi blizu Firence, olakšala je odluku, ali pravi rad bio je unutarnji. Matilde je duboko analizirala vlastite obrasce ponašanja i prepoznala kako ponavlja majčine postupke, čime je štetila vlastitim kćerima. Prekid kontakta omogućio joj je introspekciju i transformaciju.
Danas ima blizak, iskren i zdrav odnos sa svojim kćerima. U stanju je preuzeti odgovornost, ispričati se i slušati ih, čak i kada joj kažu da su povrijeđene. Naučeno iskustvo pretočila je u podršku drugim ženama koje prolaze kroz slične odnose, kroz podcast Daughters of Narcissistic Mothers i individualne terapije.
Prekid odnosa s roditeljem, osobito majkom, društveno je i emocionalno osjetljiva tema. No priče ovih žena pokazuju da ponekad upravo to može biti jedini način da se prekine ciklus emocionalnog zlostavljanja i započne put iscjeljenja. Za mnoge, „ne“ vlastitoj majci nije znak mržnje – već početak ljubavi prema sebi.
Argument.ba
