Jeste li se ikada zapitali zašto sedmica traje baš sedam dana, a ne, recimo, pet, šest ili deset? Odgovor nas vodi više od četiri milenija u prošlost, do drevnih civilizacija Mezopotamije i njihovog fascinantnog posmatranja noćnog neba.
Drevni astronomi i sedam „magičnih“ nebeskih tijela
Više od 2.000 godina prije nove ere, na prostoru drevne Mezopotamije, Babilonci su pažljivo proučavali nebo. Bez modernih teleskopa uspjeli su uočiti Sunce i Mjesec, ali i pet planeta koje su bile vidljive golim okom: Jupiter, Saturn, Mars, Veneru i Merkur.
Tako je nastao zbir od sedam nebeskih tijela, koji je u akadskim i babilonskim tradicijama dobio posebno, gotovo sveto značenje.
Broj sedam postao je važan za religiju, organizaciju života i mjerenje vremena, a njegov utjecaj s vremenom se proširio i na druge civilizacije.
Kako je nastala sedmica od sedam dana?
Najraniji tragovi sedmodnevnog ciklusa sežu duboko u historiju Mezopotamije. Babilonska tradicija povezivala je dane s nebeskim tijelima koja su drevni astronomi mogli posmatrati.
Tako su nastale veze između dana i planeta:
- Ponedjeljak – Mjesec
- Utorak – Mars
- Srijeda – Merkur
- Četvrtak – Jupiter
- Petak – Venera
- Subota – Saturn
- Nedjelja – Sunce
Ova veza s astronomijom i danas je vidljiva u mnogim jezicima. Naprimjer, engleski nazivi Monday, Saturday i Sunday direktno podsjećaju na Mjesec, Saturn i Sunce.
Zašto baš sedam?
Kroz historiju su postojali i drugačiji načini organizacije vremena. Drevni Egipćani koristili su desetodnevne cikluse, dok su druge civilizacije eksperimentirale s drugačijim podjelama.
Čak je i revolucionarna Francuska pokušala uvesti decimalni kalendar s desetodnevnom sedmicom, ali taj sistem nije opstao.
Sedmica od sedam dana, međutim, preživjela je stoljeća i proširila se kroz različite civilizacije i religijske tradicije.
Njeno porijeklo povezano je s drevnim posmatranjem neba, ali se kroz historiju broj sedam dodatno učvrstio kao važan simbol u religiji, mitologiji i svakodnevnom životu.
Argument.ba
