Preuzeto sa https://tuzlanski.ba/vijesti/bih/objavljena-vremenska-prognoza-za-zimu-koja-bi-mogla-iznenaditi-mnoge/996802
Signali dolaze iz tropske stratosfere, na oko 25 kilometara iznad Zemljine površine, gdje se trenutno odvija značajna promjena u smjeru kretanja vjetrova.
Nova analiza Severe Weather otkriva da bi ova pojava mogla imati direktan uticaj na zimsku sezonu 2025/2026. širom Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, pa čak i Evrope
Dok se ljeto bliži kraju, meteorološki modeli već šalju prve signale o tome kakva nas zima očekuje
Signali dolaze iz tropske stratosfere, na oko 25 kilometara iznad Zemljine površine, gdje se trenutno odvija značajna promjena u smjeru kretanja vjetrova.
Nova analiza Severe Weather otkriva da bi ova pojava mogla imati direktan uticaj na zimsku sezonu 2025/2026. širom Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, pa čak i Evrope.
QBO – nevidljivi pokretač vremenskih promjena
Srž ove priče je takozvana kvazibienalna oscilacija (QBO) – ciklična promjena smjera vjetrova u tropskoj stratosferi, između istočnog i zapadnog pravca. Ovi vjetrovi se ponašaju kao neka vrsta “otkucaja srca” atmosfere, mijenjajući se svakih 14 do 18 mjeseci i utičući na mnoge druge klimatske sisteme širom svijeta, prenosi tuzlanski.ba.
Prema najnovijim podacima NASA-e i evropskih klimatskih centara, QBO se upravo prebacuje u negativnu, odnosno istočnu fazu, što bi moglo imati domino-efekat na atmosferu. Istorijski gledano, zimske sezone s negativnim QBO-om često su bile povezane sa slabljenjem tzv. Polarnog vrtloga – snažnog zračnog strujanja koje tokom zime kruži oko Arktika i “zaključava” hladan zrak u polarne regije.
Kada taj vrtlog oslabi ili se “raspukne”, ledeni arktički zrak se može bez prepreka spustiti dublje prema jugu, donoseći hladne prodore, obilne snježne padavine i oštrije zime.
Meteorološki faktori koji se (ne)sretno poklapaju
Iako QBO sam po sebi ima velik uticaj, ove zime se dešava i druga značajna promjena – povratak La Niñe. Riječ je o hladnoj fazi ENSO ciklusa u Pacifiku, koja dodatno destabilizira mlazne struje i često pojačava šanse za ekstremnije zimske uslove u Sjevernoj Americi i dijelovima Evrope.
Treći faktor koji ide u korist hladnijoj zimi jeste neobična raspodjela leda u arktičkom regionu. Iako je u nekim područjima, poput Barentsovog mora, zabilježeno manje leda nego inače, u drugim – poput Ohotskog mora – pokrivenost ledom je neuobičajeno visoka. Ovakav kontrast dodatno remeti uobičajene atmosferske struje i povećava šanse za oslabljeni Polarni vrtlog.
Kada se svi ovi elementi uzmu u obzir – negativni QBO, La Niña i polarne anomalije – slika postaje jasnija: zima 2025/2026. mogla bi biti izraženija nego u posljednjih nekoliko godina.
Rani modeli već pokazuju sumnjive znakove
Evropski centar za srednjoročne vremenske prognoze (ECMWF) već sada u svojim sezonskim kartama prikazuje visok pritisak iznad Arktika i niži pritisak iznad Kanade, SAD-a i dijelova Evrope – što su klasični obrasci koji prethode hladnim prodorima sa sjevera.
Simulacije također pokazuju mogućnost niskih temperatura i povećanih padavina u istočnim i središnjim dijelovima SAD-a, jugoistočnoj Kanadi i centralnoj Evropi. Iako je još rano za tačnu prognozu, klimatolozi tvrde da se već sada vidi pozadina koja oblikuje sliku zime.
Zima koja nas podsjeća da gledamo – uvis
Ono što je posebno zanimljivo u ovoj priči jeste kako promjene visoko iznad naših glava – u nevidljivim slojevima atmosfere – imaju moć da oblikuju svakodnevne vremenske uslove na tlu. Vjetrovi koje ne osjećamo, i led kojeg ne vidimo, već sada mogu najaviti hoće li nas u januaru dočekati blato ili mećava.
Naravno, zima 2025/2026. još uvijek nije zaključena priča. Mnogo toga se može promijeniti, a meteorološki faktori ne djeluju izolirano. No ako je suditi po dosadašnjim obrascima i najnovijim analizama – pred nama je sezona koja bi mogla iznenaditi i najotpornije na hladnoću.
Argument.ba
