Predsjednik entiteta RS Milorad Dodik boravio je ove sedmice u Budimpešti gdje se sastao sa premijerom Viktorom Orbanom.
Predsjednik entiteta RS Milorad Dodik boravio je ove sedmice u Budimpešti gdje se sastao sa premijerom Viktorom Orbanom.
Dodik je o sastanku izvještavao faktički iz minute u minutu na svom nalogu na X-u, a tu su bile i kamere RTRS-a koje su sve bilježile.
Međutim, euforije nije bilo u Budimpešti.
Analizu ovog sastanka i onoga što je njemu prethodilo za Raport je propremila nezavisna istraživačka grupa fokusirana na Globalni jug i tržišta u razviju Új Világ(t)rend Nonprofit Ltd..
Oni su za Raport podrobno analizirali sastanak, ali i donose nove informacije iz ‘prve ruke’. Analizu koju su napisali za naš portal donosimo u nastavku:
Na redovnoj sedmičnoj konferenciji za medije mađarske vlade – Kormányinfó, održanoj 4. juna 2025. – jedno naizgled tehničko pitanje otkrilo je koliko se mađarska vanjska politika našla u neugodnoj poziciji zbog bliske povezanosti s Miloradom Dodikom, predsjednikom Republike Srpske u Bosni i Hercegovini.
Na pitanje da li je mađarska vlada primila francusko-njemački “non-paper” koji poziva države članice EU da uvedu sankcije Dodiku i njegovom užem krugu, ministar u kabinetu premijera Gergely Gulyás odgovorio je da „se nije susreo s tim dokumentom“. Odgovor je bio iznenađujući, s obzirom da je dokument već mjesecima kružio diplomatskim krugovima i da su ga sredinom maja već prenijeli brojni mediji – iako ne i u Mađarskoj.
Još zanimljivija bila je suzdržanost u političkom stavu Mađarske: „Održavamo dobre odnose sa svima, kao i sa srpskim entitetom“, rekao je Gulyás, dodajući da „podržavamo evropsku integraciju Bosne i Hercegovine“. Ova formulacija – „srpski entitet“ umjesto jasnog navođenja Republike Srpske – bila je primjetno obazriva i odstupala je od ranijeg tona Budimpešte.
Dodikova diskretna posjeta Budimpešti
Vrijedi napomenuti da se ova konferencija za medije održala samo dan prije Dodikove posjete Budimpešti. Mađarska vlada posjetu nije prethodno najavila – prvi javni trag pojavio se tek na Dodikovom profilu na mreži X (bivši Twitter), gdje je naveo da dolazi u glavni grad Mađarske na poziv premijera Viktora Orbána.
Dan nakon sastanka, Dodik je objavio opširno saopćenje, opisavši razgovore kao stratešku političku saradnju. Prema njegovim riječima, Mađarska „najbolje razumije situaciju Republike Srpske“, smatra RS neizostavnim akterom i vjeruje da, u okviru poštivanja međunarodnih sporazuma, treba potvrditi njeno pravo na samoodređenje.
Za razliku od toga, mađarska vlada je državnoj novinskoj agenciji MTI uputila samo kratko saopćenje, u kojem se spominju ekonomske veze dvije strane – bez mnogo detalja – uz jednu opću izjavu:
„Premijer je naglasio da je stabilnost Republike Srpske od ključne važnosti za očuvanje mira i sigurnosti u cijelom Zapadnom Balkanu.“
U martu je Budimpešta još otvoreno podržavala Dodika
Ova tišina i umjerenost u tonu u suprotnosti su s retorikom iz proljetnih mjeseci. Tako su 3. marta, Milorad Dodik i zamjenik mađarskog ministra vanjskih poslova Levente Magyar održali zajedničku konferenciju za medije u Banjoj Luci, nakon koje je iz Budimpešte stiglo opširno zvanično saopćenje. U njemu je mađarski zvaničnik naveo da se protiv Dodika vodi „politički motivisan pravosudni lov na vještice iz inostranstva“.
To je bila otvorena podrška političaru kojeg sve više država, uključujući SAD, Njemačku i Francusku, opisuje kao destabilizirajući faktor u Bosni i Hercegovini.
Samo nekoliko dana ranije, krajem februara, ministar Gulyás je čak kritizirao State Department SAD nakon što je portparolka Tammy Bruce izjavila:
„Pozdravljamo presudu Suda BiH protiv Milorada Dodika… Oštro osuđujemo poteze lokalnih lidera koji prijete miru i stabilnosti. Podržavamo Dejtonski sporazum i teritorijalni integritet BiH.“
Gulyás je tada na Kormányinfó izjavio:
“Očito je da promjene u State Departmentu još uvijek ne dolaze dovoljno brzo.“
Stav SAD prevazilazi izjave portparola
U februaru i martu mađarska vlada je međunarodni pritisak na Dodika interpretirala kao manevar tzv. progresivne globalističke „duboke države“. Međutim, takvu naraciju je postalo teško održavati nakon što je Marco Rubio, sadašnji državni sekretar u Trumpovoj administraciji, javno komentirao situaciju.
Na konferenciji za medije 10. marta, Rubio je izjavio:
„Ne želimo da dođe do podjele. To je zadnje što svijetu treba. Već smo se o tome oglasili… Nadamo se da možemo učiniti sve što možemo da spriječimo novi konflikt u Evropi.“
Washington je jasno stavio do znanja da razmatra sve opcije, uključujući i sankcije. Bilo je očigledno da to nije stav perifernih krugova, već ozbiljna i zvanična pozicija – što i ne čudi, s obzirom da ni prethodna Trumpova administracija nije bila sklona Dodiku. Naprotiv.
Austrijska odluka i transatlantska koordinacija
Još jedan važan trenutak dogodio se u maju, kada je austrijsko Ministarstvo vanjskih poslova uvelo zabranu ulaska i tranzita za Milorada Dodika, Radovana Viškovića i Nenada Stevandića. Zvanično objašnjenje: rukovodstvo Republike Srpske je „podiglo nivo separatističkih aktivnosti“, čime ugrožava ustavni poredak BiH.
Odluka je uslijedila nakon telefonskog razgovora između Marca Rubia i austrijske šefice diplomatije Beate Meinl-Reisinger, tokom kojeg je stabilnost BiH bila jedna od ključnih tema. Austrija nije ostala samo na riječima, već je konkretnim potezima stala uz francusko-njemački „non-paper“, u koordinaciji sa SAD.
Ovo stavlja Mađarsku u poziciju izolacije po pitanju BiH.
Čak ni Kina ne podržava Dodika
Izolacija Budimpešte još više dolazi do izražaja kada se uporedi sa stavom Kine. Dana 12. marta, novoimenovani ambasador NR Kine u BiH, Li Fan, posjetio je člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića. Tokom susreta, Li je istakao da Kina podržava suverenitet i teritorijalni integritet BiH i da se svi sporovi trebaju rješavati dijalogom.
Ova poruka je posebno važna jer ne dolazi pod pritiskom Zapada, već iz kineske strateške vizije. Drugim riječima, Dodik i njegovi saveznici – uključujući i Mađarsku – ne mogu računati ni na prešutnu podršku Pekinga.
Dodikov mineralni “deal” s Trumpom
Smatra se da i Mađarska suzdržanost posljednjih sedmica odražava činjenicu da Dodikov pokušaj da se približi Washingtonu – nije uspio.
U maju je Dodik signalizirao da je RS spremna ponuditi pristup bogatim rezervama litijuma, magnezija i bora SAD u zamjenu za političko priznanje i ukidanje sankcija. Mađarska navodno ima interes i u ovom dogovoru. Time bi Viktor Orbán postao potencijalni posrednik između Trumpa i Dodika – ne samo iz ideoloških razloga, već i ekonomskih.
Ipak, uprkos sličnosti sa dogovorima iz Ukrajine oko rudnih resursa, uticajni republikanci poput senatora Chucka Grassleyja i dalje se javno protive Dodiku.
Povlačenje – ili taktička korekcija?
Sve ovo jasno ukazuje na jedno: Mađarska je ostala sama u otvorenoj podršci Dodiku.
Vladina retorika se značajno promijenila – od otvoreno konfrontacijskog tona u februaru, do suzdržanih i opreznih izjava u junu. U međuvremenu, Francuska, Njemačka, Austrija, SAD pa čak i Kina ponovile su podršku teritorijalnom integritetu BiH.
Neodređeni odgovor Gergelyja Gulyása i tiho odrađena Dodikova posjeta Budimpešti sugeriraju defanzivan i oprezan stav. Mađarska formalno nije povukla podršku Dodiku – ali očito više ne želi sama ići protiv ostatka međunarodne zajednice.
Ostaje da se vidi hoće li ovo biti prava promjena politike ili samo zatišje. Jedno je sigurno: manevarski prostor Budimpešte je sve uži otkako je Trump ponovo u Bijeloj kući – i to nije jedini primjer takvog trenda.
Argument.ba
