Administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa signalizira značajnu promjenu pristupa Zapadnom Balkanu, pri čemu fokus više nije na dugoročnom međunarodnom upravljanju i izgradnji institucija, već na stabilnosti, sigurnosti i geopolitičkim interesima Sjedinjenih Američkih Država. Analitičari Atlantic Councila ocjenjuju da bi takav zaokret mogao imati posebno važne posljedice za Bosnu i Hercegovinu, čiji je poslijeratni politički sistem decenijama počivao na snažnom angažmanu Washingtona.
U analizi nove strategije State Departmenta prema Zapadnom Balkanu, član Upravnog odbora Atlantic Councila Ratko Knežević navodi da se iza relativno kratkog dokumenta krije potencijalno historijska promjena američke politike.
“U najnovijem izvještaju State Departmenta Kongresu krije se poruka koja bi u nekom drugom vremenu dominirala diplomatskim naslovnicama: Sjedinjene Države efektivno napuštaju svoju dugogodišnju politiku izgradnje država i trajnog međunarodnog nadzora u regionu”, piše Knežević.
Prema njegovoj ocjeni, umjesto modela koji je obilježio posljednje tri decenije, Washington se okreće “hladnijoj i transakcijskoj doktrini” usmjerenoj na stratešku stabilnost, energetsku sigurnost i suprotstavljanje utjecaju Rusije i Kine.
BiH kao simbol stare politike
Analitičari ističu da je upravo Bosna i Hercegovina najjasniji primjer dosadašnjeg pristupa Zapada Balkanu.
Knežević navodi da je BiH postala “najjasniji simbol” politike međunarodnog nadzora nakon ratova devedesetih godina, kroz složenu strukturu stranog nadzora, nametnutih reformi i diplomatskih intervencija.
“Novi ton iz Washingtona sugeriše da Sjedinjene Države više ne vjeruju da je takav model održiv, efikasan ili čak strateški relevantan”, ocjenjuje on.
Iako SAD ostaju duboko uključene u sigurnosnu arhitekturu jugoistočne Evrope kroz NATO, obavještajnu saradnju i stratešku infrastrukturu, fokus se, prema analizi, jasno pomjera prema konkretnim interesima poput energetskih koridora, saobraćajne povezanosti, cyber sigurnosti i odbrambenih kapaciteta.
Može li Evropa sama?
Knežević upozorava da bi posljedice takve promjene mogle biti najizraženije upravo u Bosni i Hercegovini.
“Model uspostavljen nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. godine bio je održiv samo dok su Sjedinjene Države bile spremne politički, finansijski i vojno podržavati međunarodni nadzor”, navodi on.
Ako Washington zaista pokazuje “strateški zamor” od intervencionizma, dodaje, Evropa bi se mogla suočiti s problemom da nema ni političko jedinstvo ni autoritet potreban da preuzme američku ulogu u regionu.
Više odgovornosti za domaće lidere
Sličnu ocjenu iznosi i Ilva Tare iz Atlantic Councila, koja smatra da nova američka politika naglašava potrebu da lokalni politički akteri preuzmu veću odgovornost za rješavanje vlastitih problema.
“Jedna od najvažnijih promjena u ovom dokumentu jeste naglasak na davanju veće odgovornosti lokalnim akterima za rješavanje vlastitih problema, umjesto nastavka dugogodišnje ovisnosti o međunarodnom nadzoru”, navodi Tare.
Međutim, upozorava da su politički sistemi širom regiona i dalje obilježeni patronažnim mrežama i koncentracijom moći, zbog čega očekivanje da će domaće elite same provesti ozbiljne reforme “bez dosljednog vanjskog pritiska može biti više izraz nade nego realizma”.
Upravo zato, zaključuju autori analize, iako se era velikog međunarodnog upravljanja Balkanom možda bliži kraju, posao izgradnje funkcionalnih i odgovornih država u regionu ostaje daleko od završenog.
Argument.ba
