Danas je u Sarajevu održana komemoracija Edinu Avdiću, a na njoj su se od proslavljenog bh. novinara oprostile brojne poznate ličnosti
Komemoracija Edinu Avdiću u Narodnom pozorištu u Sarajevu okupila je Edinove brojne prijatelje i kolege na jednom mjestu.
Oproštaju od Edina Avdića prisustvovali su Željko Obradović, Neno Marković, pa Dejan Bodiroga, Mirza Teletović, Emir Halimić, Dževad Alihodžić, Samir Avdić, brojni sportisti, košarkaške legende, treneri, novinari, ljudi iz javnog života, svi oni kojima je Edin Avdić bio drug, prijatelj, kolega, saradnik.
Komemoraciji je prisustvovala i njegova porodica, supruga i sin, a ogromnim aplauzom podrške njima je i krenuo ovaj emotivni događaj.
U ime grada Sarajeva obratio se Samir Avdić, gradonačelnik Sarajeva.
– Okupili smo se da odamo počast čovjeku čiji je put prerano prekinut, ali čiji će trag ostati duboko utkan u sjećanje brojnih ljudi. Živio je Edin novinarstvo, svoju prvu i veliku ljubav, vjeran svojoj profesiji do posljednjeg trenutka, posebno sportsko novinarstvo. Oduševljavao je znanjem, prepoznatljivim stilom i rijetkim darom da prenese dramatiku igre pod obručem, što je činio na samo sebi svojstven način. Kao vrstan novinar, analitičar, postavio je standarde za buduće generacije sportskih novinara. Pamtiće se njegov entuzijazam, autentičnost i dosljednost, koji su obilježili život ovog košarkaškog profesora, ali i ostavili snažan pečat na medijskoj sceni. Pamtiće se njegova duhovitost, neposrednost, jednostavnost, čija je umjetnost druženja ostavljala jedino snažan trag kao komentatorsko umjeće. Kao neko ko je značajan dio života proveo na košarkaškom terenu jako dobra znam koliko je važno imati ljude koji znaju i osjećaju igru, a upravo je jedan bio Edin, koji je svojim glasom i energijom činio nezaboravne košarkaške trenutke još nezaboravnijim. Kao gradonačelnik želim reći da je naš grad ponosan što je imao čovjeka kao Edin Avdić, jednom riječju izuzetan novinar i čovjek, koji je povezivao ljude i širio pozitivnu energiju gdje god bi se pojavio, rekao je Samir Avdić na komemoraciji, uz izraze saučešća porodici i prijateljima.
Doživljaji koji se ne zaboravljaju
Kolega novinar, Adis Hadžić, prisjetio se trenutaka sa Edinom sa početaka zajedničke novinarske karijere.
– Znao sam da će ovo biti teško, nisam ni pretpostavljao koliko. Kada sam sinoć krenuo da pišem govor za komemoraciju mog druga Avdije nije baš krenulo kako sam očekivao. Nakon pola sata osim početnog pozdrava nije bilo nijednog slova, list je bio potpuno prazan, a u glavi su se samo vrtile slike naših doživljaja, našeg vremena, naše utakmice, nemoguće, moguće. Ray Allen iz kornera, serija Bulls-Boston, Orlando- Cleveland, putovanje na NBA finale kada je Edin sa nogom u gipsu, slomio je nogu nakon mog vjenčanja, putovao u Ameriku. Veliki broj doživljaja koji se ne zaboravljaju. Bezbroj sjećanja, radili smo i američki fudbal, pionirski posao u Sarajevu, to nikad niko u Sarajevu nije radio. Tom poslu smo pristupali sa ništa manjom strasti nego NBA liga, jer tako se ovaj posao samo može i raditi, kao da je svaka utakmica finale Lige prvaka. Ja mu kažem, znam samo osnovna pravila, on mi kaže, hajde nauči pravila, znaš da ćemo to najbolje uraditi, svakako niko to nije prije radio. Nismo mi imali ni komentatorsku kabinu, improvizovani studio, najčešće smo radili nedjeljom i jedne nedjelje prije je bilo Nedjeljno popodne i tema kućni ljubimci. Kod nas u studiju reptili, zmije, papagaji, kanarinci. I mi radimo u tom okruženju utakmicu. I naravno kreće neka luda utakmica, ludi preokret, Edin kakav je strastven bio krene skakat po studiju, ja sa njim i sa nama sva živina u studiju počne i sve to završi u final verziji. Ne znam da li je neko to gledao, meni je to baš ostalo u sjećanju. Prava džungla oko nas. Hoću da kažem, jedini zadatak, ma ko god bio oko nas bilo je gledati utakmicu, uživati, dobro se provesti, što je najvažnije. To je ono po čemu najvažnije Avdu pamtim, dobar provod, zezanje, zabava, uprkos svemu. E, šta sada. Košarka je posebna priča, imao je u malom prstu, bila je njegova personifikacija. Obojica smo trenirali košarku, sjećam ga se iz tih kadetskih, juniorskih dana, bio je prirodni šuter. Košarkaši znaju o čemu pričam, onaj šuter koji ne mora brusiti šut, sa tim se rodi i to mu bude oslonac u karijeri. Takav je bio i u komentatorskom poslu, ubojiti šuter sa bezbroj utakmica i nikada ne promaši nijedan šut, za dva, za tri, penal, samo pogađa, pogađa i pogađa, pogotovo u odlučujućim trenucima. Igrač kojem uvijek možeš dati loptu i ne moraš ni gledati, znaš da pobjeđuješ. Kada su nam se putevi razdvojili nastaviš navijati za njega, iako možda igra za suprotni tabor, ali ti mu se diviš i pitaš: “Kako je moguće da pogađa svaki put, da isporuči triple-double svaku utakmicu, baš svaku”. Jednostavno, bio je otmjen igrač. U zadnje vrijeme zakucao je i odbranu, košarkaškim riječnikom. Počeo je raditi podcaste, intervjue, sve što nam je bilo smor, jer samo smo željeli utakmice. Ali i tu je bio bez greške, šuter sa 100% učinkom. Ono što mi je žao, rijetko smo se viđali u posljednje vrijeme, posljednji put na Eurobasketu na Kipru, prilazim mu i sa osmijehom da ga zezam: “Avdija, šta si se to popunio”, a on u svom stilu uzvraća, u svom stilu: “Hadžija brate, šta si se ti iskrivio”. Eto, zbogom moj druže Avdija, kroz suze je govorio Adis Hadžić.
Jusuf Nurkić je poslao poruku koju je pročitao voditelj Ognjen Blagojević.
– Život je nepredvidiv i krhk brate, još prije par dana radili smo intervju, nismo očekivali da će trajati dva sata, a kamoli da će biti naše posljednje druženje. Edin je disao košarku punim plućima, za njega to nikada nije bio samo posao, već prava ljubav, vrhunski profesionalac i radnik sa balkanskom strašću i energijom koju malo ko posjeduje. Čuli smo se, pričao je o budućnosti i dogovarali sljedeći intervju. Na kraju mi je rekao, na vezi smo za dalje. Sutradan sam saznao da ga više nema. Ostavio si ogroman trag u košarci i NBA svijetu, bio si i ostaćeš najbolji komentator ovih prostora. Hvala ti za sve, rahmet ti duši. Porodici i prijateljima iskreno saučešće, poručio je Jusuf Nurkić.
Pamtićemo divnog čovjeka
Nakon poruke Jusufa Nurkića prisutnima se obratio i Mirko Pavlović, istaknuti košarkaški radnik.
– Teško je govoriti o Edinu u prošlom vremenu. Kada pomislilimo na njega, pomislimo na košarku, utakmice, televiziju, sport, njegov osmijeh i vedrinu, čovjeka koji je nosio dobro raspoloženje gdje god se pojavi. Edin je u Beogradu osvojio mnoga srca, ne titulama, funkcijama i popularnošću, već dobrotom, velikim srcem i načinom na koji je umio da priđe. Proveli smo mnogo vremena zajedno, najčešće u kafani, za stolom, uz razgovore koji su rijetko bili samo o košarci, već o životu, porodici, prijateljima. Edin je imao dar da svaku temu učini zanimljivom. Bio je duhovit, uvijek spreman za šalu i nasmijan. Imali smo i različita mišljenja, ali nikada sukoba. On je posjedovao nešto što danas nije tako često, poštovanje prema ljudima. Umio je da sluša, razumije i da ostane prijatelj čak i kad se ne slaže. Ne odlazi samo veliki zaljubljenik u košarku, odlazi čovjek kojeg je svako želio za prijatelja. Pamtiće ga Sarajevo po mnogo čemu šta je uradio, a mi iz Beograda ćemo pamtiti po onome što je bio, pamtićemo osmijeh, dobrotu, ljudskost, njegovu profesionalnost, srčanost i harizmu. Pamtićemo ogromno košarkaško znanje i posvećenost. Pamtićemo divnog čovjeka, rekao je Mirko Pavlović.
Glumac i Edinov prijatelj Adnan Hasković je rekao da se iza prepoznatljivog glasa nalazio čovjek ogromnog srca.
– Teško mi je stajati ovdje, ali mi je i velika čast što su me zamolili da u ime svih prijatelja kažem nekoliko riječi. Teško je govoriti o čovjeku kojeg nismo poznavali samo po onome šta je radio, već kakav je bio. Oni koji su imali sreću da ga znaju privatno, znaju da iza tog prepoznatljivog glasa bio čovjek ogromnog srca, koji je okupljao ljude, povezivao različite svjetove i imao rijetku sposobnost da kod drugih vidi najbolje. Znao je saslušati, podržati, natjerati vas da vjerujete da možete više, rekao je Hasković.
Suze Mirze Teletovića
Nastavak vijesti ispod oglasa
Mirza Teletović nije mogao da sakrije suze, ali uspio je da progovori po neku riječ.
– On je bio insan čije su se oči prvo nasmijale kada bi razgovarao sa nama. Čovjek kojeg u ovom vremenu nikada nije prevario i nije imao dlake na jeziku. Zato su ga svi cijenili. Znao je sve o sportu, a košarku je živio. Nesebično je dijelio znanje, a košarku prenosio sa čistom emocijom. Želio je da svi osjetimo ljepotu sporta, profesija su mu bili govor i mikrofon, ali bio je čovjek koji je znao da sasluša. Njegovo prijateljstvo i podrška su nam puno značile. Znate me kao čovjeka koji rijetko pokazuje slabost, ali danas ne krijem suze, poručio je Mirza Teletović kroz suze, pa dodao:
-Njegov prerani odlazak je nepravedan i teško je prihvatiti da ga više nema sa nama. Iza njega ostaju nezaboravna sjećanja, naučio nas je kako voljeti život i sport i biti pun pozitivne energije. Hvala na svakom prenosu, savjetu i zajedničkom trenutku. Falićeš nam drug.
Dženaza Edinu Avdiću biće obavljena danas sa početkom u 14.30 na sarajevskom groblju “Bare”.
Argument.ba
