Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine sinoć je slavila protiv Velsa (1:1, u penalima 4:3), te izborila finale baraža za Svjetsko prvenstvo u SAD, Kanadi i Meksiku. “Zmajevi” su tako nastavili niz bez poraza protiv Velsa, a uspjeli su i prekinuti negativnu tradiciju – prvi put su došli do pobjede u baražu, a igrali su ih do sada šest.
Piše: Refija Ražanica
Još jednu “bitku”, sinoć je osvojio i kapiten Edin Džeko. Ušutkao je nevjerne tome koji su sumnjali u “Dijamanta” i njegovu spremnost, te ponovo zasijao kada je bilo najpotrebnije.
Ispisao je i nove stranice historije – već 20 godina trese protivničke mreže u dresu Bosne i Hercegovine. Čudesno.
Edin Džeko je ime koje u Bosni i Hercegovini znači mnogo više od fudbala. Kao kapiten reprezentacije i jedan od najuspješnijih sportista koje zemlja ima, Džeko godinama donosi radost, ponos i osjećaj zajedništva Bosancima i Hercegovcima.
On je istinski ponos naše države, simbol uspjeha i dokaz da se predanim radom može dostići sam vrh svjetskog fudbala. Njegovi golovi nisu samo sportski uspjesi – oni su trenuci kolektivne sreće, kada se ljudi širom zemlje, bez obzira na razlike, okupljaju oko iste emocije.
Džeko ostaje simbol upornosti i skromnosti.
Zbog svega što daje državi, Edinu Džeki svakako treba odati posebno priznanje. Takva priznanja nisu samo formalnost – ona šalju poruku da društvo cijeni trud, disciplinu i uspjeh koji nadilazi granice sporta.
Država je dužna da na najbolji mogući način oda priznanje Edinu Džeki, što on svakako zaslužuje. Na taj način se neodaje samo priznanje za dugogodišnji doprinos jednog igrača, nego se i budućim generacijama šalje jasna poruka: trud, rad i ljubav prema domovini se prepoznaju i cijene.
Edin Džeko je Bosni i Hercegovini podario više ponosa, sreće i radosti nego što je to uspio ijedan političar – njegova ostvarenja ujedinjuju ljude na način na koji politika nikada nije mogla.
Argument.ba
