Godine 1977, u jednoj bolnici u Tokiju desio se događaj koji i danas zbunjuje naučnike, ali i istraživače nadnaravnog.
Tsuruhiko Kiuchi, 28-godišnji astronom sa Univerziteta u Tokiju, doživio je kliničku smrt tokom hitne operacije zbog peritonitisa. Ono što je ispričao nakon povratka promijenilo je način na koji mnogi gledaju na tajne ljudske svijesti, piše Argument.ba.
Dana 29. oktobra, Kiuchijevo zdravstveno stanje naglo se pogoršalo. Hitno je prebačen na operaciju, a ljekari su otkrili izuzetno rijedak poremećaj, sindrom gornje mezenterične arterije, koji je uzrokovao potpunu opstrukciju dvanaestopalačnog crijeva. U cijelom svijetu zabilježeno je tek nešto više od stotinu slučajeva, nijedan pacijent nije preživio. Njegovoj porodici rečeno je da se pripreme na najgore.
Tokom operacije, Kiuchijevo srce stalo je na četrdeset minuta. Medicinski tim se očajnički borio da ga oživi, dok su mu roditelji u suzama čekali ishod. EEG je pokazivao potpunu moždanu neaktivnost, prema svim medicinskim kriterijima, bio je mrtav. No, pola sata nakon što je proglašen mrtvim, dogodilo se nezamislivo: njegovo srce je samo od sebe počelo kucati.
„Po svim medicinskim pokazateljima, on je bio mrtav. A onda, odjednom, njegovo srce se samo vratilo,” prisjetio se njegov ljekar.
Kada se probudio, Kiuchi je ispričao nevjerovatne stvari. Detaljno je opisao svaki pokret hirurškog tima nakon što mu je srce stalo, iako je njegovo tijelo bilo u potpunoj nesvijesti. Ponovio je, riječ po riječ, šta su medicinske sestre razgovarale u hodniku, te opisao majku kako plače i oca kako nepomično gleda u zid čekaonice. A to je bio tek početak.
Tokom narednih mjeseci, zapisivao je sve što je doživio u tih četrdeset minuta. Tvrdio je da je bio potpuno slobodan od prostora.
„Ako bih pomislio na neko mjesto, odmah bih bio tamo. Vidio sam svoju sestru kako vozi automobil s druge strane grada – čuo sam njene misli i razgovor sa prijateljicom.”
Još nevjerovatnija bila su njegova iskustva s vremenom. Tvrdio je da se vratio u djetinjstvo i ponovo svjedočio trenutku kada su on i sestra jedva izbjegli da ih zatrpa obrušeni kamen. Cijeli život ga je mučila misterija ko je tada povikao: „Pazi!” – i shvatio je, u svojoj kliničkoj smrti, da je to bio on sam, iz budućnosti, zatvarajući vremensku petlju kako bi spasio sestru.
Najneobičniji dio? Kiuchi je tvrdio da je tokom iskustva putovao u 15. stoljeće i urezao svoje ime u stub jednog starog hrama. Nakon oporavka, otišao je na to mjesto – i zaista pronašao izblijedjeli natpis, tačno onakav kakvog ga je zapamtio. U arhivi hrama zabilježeno je da se taj natpis pojavio prije pet stoljeća, bez objašnjenja ko ga je ostavio.
Njegove priče izazvale su žestoke rasprave među naučnicima. Neki su ih odbacili kao halucinacije, dok su drugi smatrali da bi mogle biti dokaz postojanja drugih dimenzija ili prave prirode vremena. Kao astronom, Kiuchi je bio skeptičan, ali otvorenog uma.
„Ako je moje iskustvo stvarno, onda je naše razumijevanje prostora i vremena pogrešno. Stvarnost je daleko fluidnija nego što mislimo,” zapisao je u svojim bilješkama.
Tokom 1980-ih, Kiuchi je zapisao i nekoliko predviđanja – među njima i da će čovječanstvo između 2024. i 2027. otkriti dokaze o drevnoj naprednoj civilizaciji: divovske ljudske skelete u Južnoj Americi i potopljene piramide blizu Japana. Skeptici su to smatrali nejasnim proročanstvima, ali činjenica ostaje – njegova dokumentovana klinička smrt na Univerzitetu u Tokiju i dalje je medicinska zagonetka.
Tsuruhiko Kiuchi preminuo je 2002. godine, ostavivši za sobom više pitanja nego odgovora. Njegova priča i danas fascinira, tjerajući nas da preispitamo šta zapravo znamo o umu, vremenu i svemiru.
Argument.ba
