Sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine donijele su odluku kojom se Milanu Radoičiću, Zvonku i Žarku Veselinoviću, kao i još najmanje petorici državljana Srbije povezanih s nekadašnjom vlašću Aleksandra Vučića, službeno zabranjuje ulazak u državu. Odluka je stupila na snagu 13. novembra, nakon što su ove osobe okarakterisane kao prijetnja po nacionalnu sigurnost BiH.
Odluka bh. institucija uslijedila je neposredno prije nego što je za Milanom Radoičićem u Srbiji raspisana potjernica:
Samo dva dana nakon zabrane ulaska u BiH, 15. novembra, Radoičić se nije pojavio na redovnom policijskom javljanju u Beogradu, što mu je bila sudska obaveza svakog 15. u mjesecu.
Raspisivanje potjernice: Viši sud u Beogradu je 17. novembra izdao potjernicu zbog kršenja mjera zabrane napuštanja boravišta, koje su mu izrečene još u oktobru 2023. godine uz oduzimanje pasoša.
Sudski procesi: Radoičić se u Srbiji tereti za nelegalnu nabavku oružja i izazivanje opće opasnosti u vezi s incidentom u Banjskoj u septembru 2023. godine, kada je ubijen kosovski policajac Afrim Bunjaku. Istovremeno, pravosuđe Kosova ga je u septembru 2024. optužilo kao predvodnika naoružane grupe od 45 osoba.
Od sredine novembra mu se gubi trag, a sigurnosne službe BiH nemaju saznanja da se krije na bh. teritoriji.
KRETANJE BRAĆE VESELINOVIĆ
Za razliku od Radoičića, braća Zvonko i Žarko Veselinović boravila su u Bosni i Hercegovini neposredno prije nego što im je zabranjen ulazak. Oni su 11. novembra napustili BiH letom za Istanbul. Prethodno su prenoćili kod Vladimira Mandića, sina nekadašnjeg ministra pravde Republike Srpske iz perioda Radovana Karadžića, koji se nakon političkih promjena u Srbiji privremeno nastanio u BiH.
Ovim potezom bh. agencija braća Veselinović su vraćena na listu nepoželjnih osoba, na kojoj su se već nalazili prije desetak godina, sve dok s nje nisu uklonjeni početkom 2022. godine.
Zvonko Veselinović godinama se u policijskim i obavještajnim izvještajima dovodi u vezu s organiziranim kriminalom na Kosovu i u regiji.
Dovodi se u vezu sa švercom narkotika, oružja i nafte, pranjem novca i zelenašenjem. Kosovsko tužilaštvo njega i njegovog kuma Radoičića sumnjiči za umiješanost u ubistvo političara Olivera Ivanovića 2018. godine.
Zbog korupcije i ilegalnih aktivnosti, Sjedinjene Američke Države su mu uvele sankcije krajem 2021. godine, a Velika Britanija godinu dana kasnije.

Uprkos brojnim optužnicama u Srbiji (za krađu kamiona, nelegalnu eksploataciju pijeska i trgovinu drogom), većina procesa protiv njega okončana je oslobađajućim presudama. Zahvaljujući bliskosti s bivšim predsjednikom Aleksandrom Vučićem i njegovim bratom Andrejem, Veselinovićeva građevinska firma ostvarivala je milionsku dobit na državnim projektima.
ALARMANTNO, IZ ŠVICARSKE
Boban Bogdanović, srbijanski politički disident sa švicarskom adresom i oštar kritičar kriminalnog režima Aleksandra Vučića, komentirao je za „Slobodnu Bosnu“ odluku Obavještajnih organa Bosne i Hercegovine.
–Zabraniti ulazak ljudima koji su već napustili BiH nije sigurnosna politika, već politička predstava. Almir Džuvo duguje odgovore javnosti!
Ono što se posljednjih dana događa u Bosni i Hercegovini povodom Zvonka Veselinovića, njegovog brata Žarka i Milana Radoičića prevazilazi pitanje jedne sigurnosne odluke.
To je pitanje kredibiliteta državnih institucija, profesionalne odgovornosti obaveštajnog sistema i političke kontrole nad sigurnosnim strukturama BiH.
Prema medijskim izveštajima, Zvonko i Žarko Veselinović napustili su Sarajevo 11. novembra i otputovali za Istanbul.
Dva dana kasnije javnost je obaveštena o odluci Obavještajno-sigurnosne agencije BiH da se njima, kao i Milanu Radoičiću, zabrani ulazak u Bosnu i Hercegovinu, uz obrazloženje da predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti, navodi Bogdanović te upozorava da upravo tu počinje suštinski problem i pitanje na koje direktor OSA-e Almir Džuvo mora dati jasan odgovor.
-Da li je OSA znala da se Zvonko i Žarko Veselinović nalaze na teritoriji Bosne i Hercegovine?
Ako jeste, zašto nije reagovala dok su bili u Sarajevu, već tek nakon što su napustili zemlju?
A ako nije znala da se tamo nalaze, onda je problem još ozbiljniji – kako obaveštajna agencija jedne suverene države može ne znati za prisustvo osoba koje naknadno označava kao pretnju nacionalnoj sigurnosti?
U oba slučaja odgovornost je na rukovodstvu agencije.
Ako je OSA znala, a nije reagovala, postavlja se pitanje njene operativne sposobnosti.
Ako nije znala, postavlja se pitanje njene obaveštajne sposobnosti.
Nijedna od te dve mogućnosti ne predstavlja profesionalni uspeh direktora Almira Džuve.
Obaveštajna služba koja opasnost prepoznaje tek nakon što ona napusti zemlju ne štiti državu – ona naknadno evidentira vlastiti neuspeh.
A institucija čija se efikasnost meri odlukama o zabrani ulaska ljudima koji su već napustili njenu teritoriju rizikuje da postane samo kulisa sigurnosti, a ne njen stvarni garant.
Zbog toga smatram da ovakva odluka, ukoliko su okolnosti njenog donošenja onakve kakvima su predstavljene javnosti, vređa inteligenciju građana Bosne i Hercegovine, ali i svih u regionu koji prate sigurnosna i politička kretanja na Zapadnom Balkanu.
Sigurnost države nije marketing niti politička predstava za naslovne stranice.
Prema informacijama koje su mi dostupne, Milan Radoičić nalazi se na teritoriji Republike Srpske. Ukoliko se ta informacija potvrdi, otvara se dodatni niz pitanja – da li OSA zna gde se on nalazi, da li raspolaže informacijama o njegovom kretanju i kontaktima i, najvažnije, šta je konkretno poduzela?
Kakva je svrha zabrane ulaska osobi koja se, prema tim informacijama, već nalazi unutar Bosne i Hercegovine?
Od direktora OSA-e Almira Džuve očekujem kao i građani BiH jasne odgovore na nekoliko pitanja:
Da li je OSA imala saznanja o prisustvu Zvonka i Žarka Veselinovića u Sarajevu prije njihovog odlaska i, ako jeste, zašto nije reagovala?
Ako OSA nije znala da se nalaze u Sarajevu, kako je moguće da agencija ne raspolaže informacijama o kretanju osoba koje sama označava kao pretnju nacionalnoj sigurnosti?
Da li OSA ima saznanja o prisustvu i kretanju Milana Radoičića u Republici Srpskoj i šta je, u skladu sa svojim nadležnostima, poduzela?
Da li je ova odluka rezultat ozbiljne operativne procjene ili pokušaj da se naknadno stvori utisak institucionalne odlučnosti?
Ova pitanja posebno su važna u političkom kontekstu Bosne i Hercegovine, kazao je Bogdanović.
Valja podsjetiti i kako se Bosna i Hercegovina već gotovo dvije godine nalazi bez imenovanog ministra sigurnosti, nakon odlaska Nenada Nešića s te funkcije i njegovog hapšenja. Poslove u Ministarstvu obavlja zamjenik ministra Ivica Bošnjak, dok politička blokada imenovanja novog ministra ostaje jedan od pokazatelja duboke institucionalne krize.
Odgovornost za takvo stanje mora se tražiti i u političkim odnosima i dogovorima koji oblikuju rad institucija, uključujući odnose HDZ-a i SNSD-a, odnosno Dragana Čovića i Milorada Dodika. No, politička blokada ne može biti opravdanje za eventualne propuste obavještajne službe.
-Almir Džuvo ima vlastitu profesionalnu odgovornost i ne može je prebacivati na političke okolnosti.
U Švajcarskoj sam dobio politički azil nakon što sam iznio dokumentaciju i informacije o delovanju strukture koju povezujem sa Zvonkom Veselinovićem i Milanom Radoičićem, uključujući i okolnosti ubistva Olivera Ivanovića, kao i druge slučajeve u kojima sam ukazivao na veze organizovanog kriminala i političkih struktura u Srbiji.
O tim pitanjima govorim javno godinama i spreman sam svoje informacije i argumente predstaviti nadležnim institucijama.
Zato veoma dobro razlikujem obaveštajnu informaciju, sigurnosnu procenu i političku predstavu.
Moć jedne države ne meri se težinom njenih saopštenja, već sposobnošću da svoje odluke provede na terenu.
To je osnovna razlika između stvarne institucionalne moći i njenog privida.
Bosna i Hercegovina ne sme biti prostor u kojem se osobe s ozbiljnim sigurnosnim i pravosudnim teretom slobodno kreću zahvaljujući političkim vezama, dok institucije naknadno donose odluke koje dobro zvuče u medijskim naslovima.
Ako direktor OSA-e Almir Džuvo smatra da ova pitanja ne zaslužuju njegov odgovor, spreman sam lično doći u Sarajevo i zatražiti odgovore od njega. Ne tražim političku raspravu niti medijski spektakl. Tražim profesionalne i institucionalne odgovore od čoveka koji rukovodi obaveštajnom agencijom jedne suverene države.
To nije lični obračun. To je zahtjev za odgovornošću.
Odgovori direktora OSA-e nisu stvar njegove dobre volje. Oni su dio njegove profesionalne odgovornosti prema instituciji čija je svrha sigurnost građana, a ne komfor političkih struktura.
Na kraju, ostaje jedno pitanje koje sumira celi ovaj slučaj: Da li OSA kontroliše sigurnosne rizike u Bosni i Hercegovini ili samo naknadno registruje njihovo postojanje, zaključio je Bogdanović.
Argument.ba
