Korupcija je jedan od najvećih problema bosanskohercegovačkog društva, ali prijaviti je često znači izložiti se dodatnim problemima. Građani koji odluče progovoriti o nepravilnostima nerijetko strahuju od odmazde, gubitka posla i različitih pritisaka, posebno kada korupciju prijavljuju unutar institucija ili preduzeća u kojima rade.
Besplatan broj
Iako Transparency International BiH već godinama ima besplatan broj za prijavu korupcije, postavlja se pitanje koliko su građani spremni koristiti takve mehanizme i šta se dešava nakon što prijave nepravilnosti.
Ivana Korajlić, izvršna direktorica Transparency Internationala BiH, kaže za „Avaz“ da broj građana koji im se obraćaju za pravnu pomoć i prijavu korupcije konstantno raste. Međutim, upozorava da građani mnogo više povjerenja imaju u nevladine organizacije nego u institucije koje bi trebale reagovati.
– Činjenica je da građani više vjeruju nevladinim organizacijama nego institucijama. Strah postoji i zato nam se obraćaju, kako bi korupciju prijavili anonimno i zaštitili se od mogućeg progona. Nemamo adekvatne mehanizme koji bi zaista funkcionisali u zaštiti prijavitelja korupcije. Tamo gdje imamo zakone, nažalost, oni apsolutno ne funkcionišu – ističe Korajlić.
Jedan od razloga zbog kojih građani odustaju od prijavljivanja jeste i izostanak konkretnih rezultata. Kako objašnjava Korajlić, ljudi ne vide da institucije postupaju po njihovim prijavama, zbog čega sve češće smatraju da prijavljivanje nema smisla ako niko neće reagovati.
Građani se Transparency Internationalu ne obraćaju samo kako bi prijavili korupciju nego i da bi dobili pravne savjete i konkretnu pomoć u zaštiti svojih prava.
Najčešće prijave odnose se na zapošljavanje, ostvarivanje različitih prava i usluga pred institucijama, kao i slučajeve u kojima nadležni ne postupaju.
– Građanima pružamo, ne samo pravno savjetovanje nego i konkretnu pravnu pomoć kroz tužbe, žalbe i druge postupke. Preuzimamo informacije o korupciji, provjeravamo ih i obraćamo se nadležnim institucijama. Pružamo i podršku zviždačima koji se suoče s negativnim posljedicama nakon što prijave korupciju – kaže Korajlić.
Takozvani zviždači
Posebno su ugroženi takozvani zviždači, odnosno zaposleni koji prijavljuju korupciju na svom radnom mjestu. Osim straha od otkaza, suočavaju se i s mogućim drugim oblicima pritisaka, a sistem njihove zaštite, upozorava Korajlić, nije dovoljno efikasan.
Upravo zbog toga, prijavljivanje korupcije u BiH za mnoge građane nije samo pitanje građanske odgovornosti nego i ličnog rizika. Dok god ne budu imali stvarnu zaštitu i dok institucije ne budu postupale po prijavama, teško je očekivati da će strah zamijeniti povjerenje.
Borba Emira Mešića
Emir Mešić, zaposlenik Uprave za indirektno oporezivanje BiH, bio je zaštićeni prijavitelj korupcije koji je zbog svoje borbe prošao kroz brojne probleme. Korupciju je prijavio unutar institucije u kojoj je radio, a status zaštićenog prijavitelja dodijelila mu je Agencija za borbu protiv korupcije. Preminuo je u decembru 2025. godine, a iza njega je ostala priča o čovjeku koji se, uprkos pritiscima i teškoćama, nije odricao borbe protiv korupcije.
Argument.ba
