Povodom godišnjice preseljenja na Ahiret šejha Šefika Alića (2.11. 2013 – 2.11.2026), prisjećamo se njegovog života, duhovnog puta i dobra koje je nesebično ostavljao iza sebe. Sjećanje na njega nije samo prilika da govorimo o čovjeku koji više nije među nama, već i da se podsjetimo na vrijednosti kojima nas je učio i koje je vlastitim životom svjedočio.
Piše: Džemal-ef. Salkić, Pročelnik Nakšibendijske tekije – Pehare
Šejh Šefik Alić rođen je 14. marta 1932. godine u naselju Tetovo kod Zenice, na prostoru na kojem se danas nalazi Željezara. Na njegovo duhovno i intelektualno formiranje značajno je utjecao njegov djed, svršenik Travničke medrese, od kojeg je zasigurno naslijedio ljubav prema vjeri i njenim vrijednostima.
Godine 1957. upoznao je šejha Behaudina Hadžimejlića, a 1962. godine i svog šejha, hadži Halid-efendiju Salihagića.
Kada bi govorio o osobama prema kojima je osjećao posebno poštovanje (tazim), uvijek bi s posebnim uvažavanjem spominjao tri imena: šejha Halid-efendiju Salihagića, šejha Behaudina-efendiju Hadžimejlića i Bedriju hanumu, za koju se vjeruje da je bila ačik-evlija, izuzetno pobožna i dobra Allahova robinja koja je živjela u Zenici.
Kada bih ugledao ovog duhovnog velikana, naumpale bi mi dvije predaje:
„Allahove evlije (štićenici) jesu oni koji, kada ih vidiš, sjetiš se Uzvišenog Allaha.“
„Čuvajte se pogleda (feraseta) mumina. Uistinu, on gleda Allahovim nurom.“
Šejh je imao dubok i oštrouman pogled. Kada bih ga ugledao, imao bih osjećaj kao da vidi kroz mene, kao da sam pred njim na rendgenu. Bio je skrušen pred svakim čovjekom, poznatim i nepoznatim, bez uznošenja i oholosti. Odmjeren u svemu, obraćao se ljudima na nivou njihova razumijevanja i u skladu s njihovim mogućnostima shvatanja.
Uvijek nasmijan i vedar, nikoga nije potcjenjivao niti osuđivao. Bio je poput široke rijeke, svakome dostupan i svakoga spreman prihvatiti. Svaki njegov postupak i svaka njegova riječ podsjećali su na Uzvišenog Allaha i budili svijest o Njegovom prisustvu.
Krasile su ga pedantnost, discipliniranost, ustrajnost i predanost u poslu, osobine koje je nastojao prenijeti na svoje učenike i na sve one s kojima je dolazio u kontakt. Nastojao je ljudima olakšavati, vjeru im činiti lijepom i omiliti im ljubav prema Dragom Allahu.
Imame je volio bezrezervno, punim srcem, i to nije skrivao. Njegova ljubav prema njima posebno se mogla vidjeti na njegovoj dženazi, kojoj je prisustvovao veliki broj imama.
Nije tražio od drugih ništa što sam nije radio. Uglavnom nije mnogo govorio, nego je vlastitim primjerom pokazivao kako treba živjeti i postupati. S pravom možemo reći da je jedna od najvažnijih odgojnih metoda kojima se služio bila upravo njegova ličnost. Ljudi su u njemu prepoznavali uzor, a njegov život i postupci postajali su svojevrsna škola odgoja. To je, uostalom, jedna od najprihvatljivijih i najdjelotvornijih metoda u odgoju i obrazovanju.
Godine 1976. dobio je dozvolu (idžazet) za vođenje halke zikra od svog šejha, Halid-babe Hulusija. Od te godine pa sve do 1989. godine predvodio je zikr u džamiji džemata Tetovo. Nakon toga nastavio je voditi halku zikra u Peharama, prigradskom naselju Zenice, u kući rahmetli hadži Hamze Mandžuke. Tu je halku vodio sve do 1998. godine, kada su izgrađene prve prostorije tekije u Peharama.
Od 2004. godine, kada je tekija zvanično otvorena, čiji je utemeljitelj upravo šejh Šefik, dva puta sedmično okupljao se u njoj sa svojim poštovaocima, dervišima, simpatizerima i drugim posjetiocima. Pored zikra, u tekiji su se redovno održavala predavanja, obilježavale mubarek noći i obavljali teravih-namazi tokom mjeseca ramazana.
Poseban akcenat šejh Šefik-efendija stavljao je na hizmet, često citirajući riječi: “Bez hizmeta nema himmeta.”
U svom djelovanju vodio se i riječima našeg dragog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Allahu je najdraži onaj čovjek koji najviše koristi ljudima.”
Također se sjetimo i sljedeće predaje: “Vidio sam ljude iz moga ummeta koji prelaze preko Sirat-ćuprije brzinom munje, čija svjetlost zasljepljuje oči, a nisu ni poslanici, ni siddikuni, ni šehidi. Oni su ljudi koji su pomagali drugima u ostvarivanju njihovih životnih potreba.”
Hizmet, odnosno služenje ljudima i nastojanje da im budemo od koristi, bio je jedan od temeljnih principa njegovog života i djelovanja.
U tom smislu često se može čuti lijepa misao da ništa u prirodi ne postoji samo zbog sebe. Rijeke svoju vodu ne koriste, stabla voća svoje plodove ne jedu, sunce ne koristi svoju toplotu, a cvijeće svoj miris ne čuva za sebe. Sve to postoji i drugima koristi. Živjeti znači biti u hizmetu, biti od koristi i na usluzi drugima.
Šejh Šefik nije bio čovjek koji se zatvarao u prostorije tekije i udaljavao od ljudi i njihovih problema. Nije bježao od obaveza niti se ustručavao suočiti s različitim društvenim izazovima. Naprotiv, nastojao je biti prisutan među ljudima, razumjeti njihove potrebe i pomoći im koliko je mogao.
Svojim dugogodišnjim radom i djelovanjem uspio je odgojiti značajan broj izgrađenih vekila, svjesnih alima, uspješnih poslovnih ljudi i društveno angažiranih pojedinaca. Iza sebe je ostavio ljude koji su kroz njegov odgoj, savjete i vlastiti primjer usvajali vrijednosti vjere, odgovornosti, rada, discipline i služenja drugima.
Šejh Šefik Alić preselio je na Ahiret u subotu, 2. novembra 2013. godine. Ukopan je u haremu Nakšibendijske tekije u Peharama, uz zikr kojem je posvetio gotovo cijeli svoj život, na način dostojan jednog duhovnog učitelja. Iako je njegov dunjalučki život završen, ono što je ostavio iza sebe nastavlja živjeti kroz tekiju koju je utemeljio, kroz ljude koje je odgajao, kroz hizmet koji je zagovarao i kroz sjećanja svih onih koji su imali čast da ga poznaju.
Jer, istinski trag čovjeka ne mjeri se samo godinama koje je proveo na ovom svijetu, već dobrom koje je iza sebe ostavio i ljudima u čijim srcima nastavlja živjeti.
Molimo Uzvišenog Allaha da šejhu Šefiku podari najljepše mjesto u Džennetu, da njegov kabur učini prostranim i osvijetljenim, a nama podari snage da nastavimo putem dobra, hizmeta i ljubavi prema ljudima, kojem nas je svojim životom poučavao.
El-Fatiha me’a salavat!
Argument.ba
