U vrhu ruske vlasti raste nervoza i sve češće se spominje mogućnost „operacije nasljednik“, scenarija u kojem bi se vlast u Kremlju prenijela na pažljivo odabranu političku figuru. Iako Vladimir Putin uživa vrhunsku zdravstvenu njegu i rijetko konzumira alkohol, a za sada nema čvrstih dokaza o ozbiljnijim zdravstvenim problemima, politički pritisci i posljedice rata u Ukrajini dodatno komplikuju njegovu poziciju.
Putinov mandat formalno može trajati do 2036. godine, ali razvoj događaja od 2022. godine, kada je pokrenuta invazija na Ukrajinu, nije donio očekivani politički kapital. Umjesto učvršćivanja statusa historijskog lidera, rat je, prema pojedinim procjenama, doveo do slabljenja njegovog autoriteta unutar sistema koji je gradio više od dvije decenije.
Prema procurjelim obavještajnim procjenama evropskih službi, u Kremlju raste strah od potencijalne zavjere među elitama, pa čak i pokušaja atentata. Kao odgovor, pojačane su mjere sigurnosti, uključujući zabranu korištenja telefona sa pristupom internetu za najbliže saradnike, dok se Putin navodno sve češće povlači u bunkere. Ove mjere dodatno su podgrijane iskustvima iz Irana, gdje su visoki zvaničnici bili meta sofisticiranog praćenja i napada.
Nakon ubistva iranskog vrhovnog vođe Alija Hamneija u američko-izraelskom napadu, vlasti u Moskvi privremeno su ograničile mobilni internet, posebno u centralnim dijelovima grada. Ova odluka, prema navodima opozicionih izvora i ruskih medija, donesena je iz straha da bi slične metode praćenja, poput hakiranja nadzornih kamera, mogle biti iskorištene i protiv Putina. U gradu sa oko 250.000 CCTV kamera, takav scenarij dodatno pojačava zabrinutost sigurnosnih struktura.
U tom kontekstu, posebna pažnja usmjerena je na Sergeja Šojgua, koji se u pojedinim analizama spominje kao figura sa potencijalnim utjecajem unutar vojnog vrha. Ipak, hapšenje njegovog bliskog saradnika zbog korupcije tumači se i kao upozorenje, a ne nužno kao dokaz njegove snage.
U pojedinim procjenama navodi se da Šojgu i dalje ima značajan utjecaj u vrhu vojske, ali i da bi upravo taj položaj mogao da ga učini potencijalnim rizikom u slučaju unutrašnjih previranja. Ipak, dio opozicionih političara u egzilu dovodi u pitanje njegovu realnu moć, tvrdeći da nema dovoljno podrške unutar sigurnosnih struktura.
Istovremeno, analize koje prenosi The Times ukazuju na to da je Putin kroz ustavne izmjene i političke manevre već osigurao mogućnost da ostane na vlasti još godinama, čime bi mogao nadmašiti i najdugovječnije ruske vladare od vremena Ivana Groznog.
Ipak, unutrašnje nezadovoljstvo postaje sve vidljivije. Prema podacima državne agencije VCIOM, podrška Putinu pala je sa 77 na 65 posto, što je najniži nivo od početka rata u Ukrajini. Iako je i dalje visok, ovaj pad ukazuje na pukotine u sistemu koji je dugo djelovao stabilno.
Među njima su i pojedine javne ličnosti čije su kritike dosegle milionsku publiku na društvenim mrežama, kao i bivši insajderi sistema koji tvrde da unutar administracije postoji duboko nezadovoljstvo. Neki od njih vjeruju da bi u relativno kratkom roku moglo doći do dramatičnih promjena, uključujući i scenarij „dvorskog udara“.
Dodatni signal promjena dolazi iz redova bivših lojalista. Pojedine javne ličnosti i nekadašnji saradnici sve otvorenije kritiziraju vlast, a neki čak predviđaju „dvorski udar“ i brzu smjenu sistema. Takve izjave, iako možda dio unutrašnjih borbi za utjecaj, ukazuju na to da jedinstvo elite više nije neupitno.
Ideja o kontroliranom prijenosu vlasti nije nova u ruskoj politici. Još 1999. godine, tadašnji predsjednik Boris Jeljcin iznenada je prepustio funkciju Putinu, čime je započeta njegova dugogodišnja vladavina. Danas, više od četvrt vijeka kasnije, sve su glasnije špekulacije da bi sličan scenarij mogao ponovo biti aktiviran, ali ovog puta u znatno složenijim geopolitičkim okolnostima.
Putin je i ranije pronalazio načine da zaobiđe formalna ograničenja mandata, poput rotacije sa Dmitrijem Medvedevim 2008. godine, kao i ustavnih izmjena iz 2020. koje su mu omogućile produženje vlasti. Upravo zbog takvih presedana, pitanje nasljedstva u Rusiji danas se ne posmatra samo kao političko, već i kao sigurnosno i strateško pitanje koje bi moglo odrediti budućnost zemlje.
Argument.ba
