Ekološki kriminal u BiH je u ekspanziji. Kroz izgradnju solarnih elektrana, mini hidrocentrala, sječu šume, prirodni resursi se nemilice koriste i uništavaju, a novac od tog kriminala pere se većinom u građevinskom sektoru.
“To je jedna mafijaška organizacija koja nas „uzima lopatom“ da se izrazim kolokvijalno, i to je sve uvezano i funkcioniše. Sve je to uzurpacija, jer mi kao društvo plaćamo uništavanje prirodnog dobra, da bi jedan privatnik tamo stavio betona i uzimao sebi pare, ne nama. Već koliko mjeseci ne radi put prema Foči i zašto? Pravila se hidrocentrala i urušio se most“ ističe profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Prof. Dr Muhamed Karamujić.
Anes Podić iz Udruženje „Eko akcija“ napominje da je BiH izuzetno bogata suncem i vjetrom id a bi koristeći te resurse, mogli doći do jeftine energije.
“Međutim, vi to kada date privatniku, on sa tim može raditi šta poželi. Gradiš i gdje može i gdje ne može, strada poljoprivredno zemljište, stradaju zaštićena područja. Imate slučajeve da se privatni projekat proglasi javnim interesom, da se ljudima prinudno otkupi zemlja, a sve po zakonu za mizerne novce i to je zapravo otimačina zemlje“, naglašava Podić.
Na sve ovo pravosuđe ostaje nijemo. Optužnice se podižu rijetko, istrage se ne provode, a i ako slučaj dođe do suda, tretira se kao prekršaj. Sve ukazuje da u BiH postoji odlična sprega između pravosuđa, institucija, investitorskih lobija i političara koji su u većini slučajeva suvlasnici ili vlasnici ekološki neprihvatljivih projekata.
“Prije 20 godina su nam prvo opljačkali preduzeća, i sada dolazi na red sve ostalo. Dolaze na red rijeke, šume, planine, sve ono što se može pretvoriti u novac. I onda tu nažalost strada naša okolina, a nema sistema koji bi ga zaštitio. Za to su direktno krive naše političke elite, gdje nema izuzetaka jer svim aje isti cilj, da ovo naše prirodno bogatstvo pretvore u nečiji privatni kapital“, rekao je Anes Podić iz Udruženja „Eko akcija“.
Politički analitičar Ivana Marić smatra je ekološki kriminal sada već standardna vrsta kriminala kojeg rade političari i da to nije ništa novo.
„Pravosuđe ne radi svoj posao. Još uvijek je vrlo bliska sprega između politike i praosuđa, i dok se ta sprega ne prekine to će se nastaviti tako raditi“, zaključuje Marićeva.
Ekološkim kriminalom nam prijete i druge zemlje. Hrvatska ne odustaje od svojih namjera da na Trgovskoj gori, na granici sa BiH napravi odlagalište nuklearnog otpada, što bi ugrozilo ekologiju čitavog tog područja i rijeke Une u čijem slivu živi oko 250 hiljada ljudi.
Milorad Dodik otišao i korak dalje, pa nalazišta litijuma u Srpskoj, nudi američkim partnerima. Ko je on da nekom nudi naša prirodna dobra? Da li hiljade stanovnika treba da strada da bi se on ulizao Americi?
Argument.ba
