Specijalne jedinice Jugoslovenske narodne armije (JNA) prije 34 godine na današnji dan su uz podršku paravojnih srpskih snaga, napale Sarajevo s ciljem da “prepolove” grad i zauzmu zgradu Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Ipak, Sarajevo nije palo.
Fotografija tramvaja u plamenu
Glavna borba za Sarajevo odvijala se na Skenderiji, samo 150 metara od zgrade Predsjedništva. Tenkovi JNA krenuli su prema Predsjedništvu i Skupštini Sarajeva oko 13 sati 2. maja 1992. godine.
Ali, napad je bio zaustavljen, a fotografija tramvaja u plamenu obišla je svijet.
Tog dana zapaljena je i zgrada Glavne pošte u Sarajevu.
Također, tada su postavljene i blokade bivše takozvane „Vojske Republike Srpske“ (VRS) oko Sarajeva.
Uhapšen rahmetli predsjednik
Nakon neuspjelog napada JNA, snage su uhapsile predsjednika Predsjedništva BiH, Aliju Izetbegovića, koji se vraćao s mirovnih pregovora. Tokom noći između 2. i 3. maja 1992. godine obavljeni su pregovori o razmjeni Izetbegovića, kako bi sigurno došao u zgradu Predsjedništva. General Milutin Kukanjac, komandant snaga JNA u Sarajevu, napustio je komandu u centru grada i premjestio se izvan grada.
Izetbegović je putem radio-veze obavijestio člana Predsjedništva RBiH, Ejuba Ganića, da se nalazi u kasarni u Lukavici.
Dramatični dijalog između njih dvoje prenesen je u direktnom prijenosu na TV Sarajevo, gdje je javnost saznala da je Predsjedništvo napadnuto, a grad bio pod opsadom.
Pokušaj razmjene
Izetbegović je Ganiću objasnio situaciju: “Ne mogu doći jer mi ne daju da dođem! Prisilno su me odveli u Lukavicu!” General Kukanjac, komandant JNA, imao je plan da ubije predsjednika Izetbegovića, a za njegovu otmicu nikada niko nije odgovarao.
Stjepan Kljuić, tadašnji političar iz BiH, istaknuo je da su morali postaviti preduvjete za razmjenu, među kojima je bio prekid vatre i povratak Izetbegovića u grad. Sljedećeg dana, 3. maja, JNA je počela povlačiti svoje jedinice iz kasarne na Bistriku, a nakon pregovora dogovorena je razmjena Izetbegovića.
Američki historičar Robert Donija (Robert Donia) piše u svojoj knjizi o Sarajevu da je razmjena bila spora. Izetbegović je, uz pomoć Luisa Mekenzi (Lewis MacKenzie), prešao u bijelom oklopnom vozilu UN-a prema komandi JNA. Tamo su preuzeli Kukanjca, a konvoj JNA, u kojem je bilo 40 vozila, krenuo prema Lukavici. Međutim, dok su vozila prolazila kroz uske ulice, trupe ARBiH otvorile su vatru.
Napad i razmjena zarobljenika
U tom napadu poginulo je šest pripadnika JNA. Vođe ARBiH, uključujući general Jovana Divjaka, naredili su obustavu vatre. Izetbegović je osobno naredio da se zaustavi pucnjava. Nakon što je pucnjava prestala, Izetbegović je bio pušten u blizini Skenderije, dok je general Kukanjac s pratnjom stigao u kasarnu u Lukavici.
Propali napad JNA i povlačenje Kukanjca
Neuspjeli napad JNA 2. maja i povlačenje Kukanjca označili su kraj njegove komande u Sarajevu. Savezno predsjedništvo JNA naredilo je 4. maja povlačenje svojih snaga iz Bosne i Hercegovine, a četiri dana kasnije smijenjeni su general Kukanjac i 38 drugih visokih oficira JNA.
Time je JNA postala instrument srpskog nacionalizma.
Osuđeni za zločine
Za opsadu Sarajeva, jednu od najdužih u historiji, i teroriziranje njegovih stanovnika, na doživotne kazne osuđeni su bivši predsjednik Republike Srpske, Radovan Karadžić, komandant VRS-a, Ratko Mladić, te Stanislav Galić, bivši komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa “VRS-a”.
Također, Dragomir Milošević, koji je preuzeo komandu nad Sarajevsko-romanijskim korpusom 1994. godine, osuđen je na 29 godina zatvora. Na domaćem nivou, procesuirano je 12 osoba za zločine u opkoljenim dijelovima Sarajeva.
Argument.ba
