Bosna i Hercegovina između stabilnosti i blokade: Glasanje kao odbrana, ne izbor

Političko glasanje u Bosni i Hercegovini (BiH) već tri decenije pokazuje obrazac u kojem identitet i strah od “drugih” dominiraju nad programskim opredjeljenjima. Uprkos formalno demokratskom sistemu s višestranačjem i mogućnošću smjene vlasti, biračko tijelo u praksi glasuje više “protiv” nego “za” — protiv druge etničke strane, protiv konkretne partije ili lidera — nego što izražava podršku jasnim političkim programima, piše Argument.ba.

Kako birači u BiH glasaju

Etničko i emocionalno glasanje

Biračko ponašanje u BiH najviše određuju etnonacionalni identitet i politička lojalnost strankama koje predstavljaju “vlastitu naciju”, a ne konkretne politike ili reforme. Oko 80–90% birača u kontinuitetu glasaju za iste “nacionalne” blokove:

• Bošnjaci — dominacija Stranke demokratske akcije (SDA), povremeno izazvana tzv. “reformskim blokovima” (SDP, Trojka);
• Hrvati — gotovo potpuna hegemonija Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ BiH);
• Srbi — kontinuirana prevlast Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), uz alternacije sa SDS-om ili PDP-om.

Izborni rezultati pokazuju da je prevladavajući motiv ne pobjeda “svog” zbog programa, nego da “oni drugi” ne osvoje vlast. Političari to znaju i zato održavaju stanje straha, prijetnji i sumnji — ili prema secesiji, ili “unitarizmu”, ili “majorizaciji”.

Glasanje po inerciji, ne po programu

Analize poput istinomjer.ba i istraga.ba pokazuju da čak i kada se pojavi politički blok s obećanjima o reformama (npr. SDP 2010, Trojka 2022), birači brzo pokazuju razočaranje – ne zato što su programi loši, već zato što rezultati izostaju i jer su međuentitetske blokade neizbježne.

Uloga apatije

Postoji i treća kategorija – apolitični ili razočarani birači (oko pola registriranih), koji često uopće ne izlaze na izbore, smatrajući da „sve stranke rade isto“ i da „ništa se ne može promijeniti“. To dodatno cementira dominaciju etabliranih nacionalnih partija.

Ko je bio u Predsjedništvu Bosne i Hercegovina i političke faze

Predsjedništvo BiH od Daytona čine tri člana – po jedan Bošnjak, Hrvat i Srbin. Uloga Predsjedništva je koordinacija vanjske politike, vojske, imenovanja ambasadora i strateških odluka, ali je ono često bilo paralizirano unutar trostrukih veta i rivalstava.

Pregled po razdobljima (1996–2026)

(Podaci sumirani prema javnim zapisima CIK-a i enciklopedijskim izvorima kao što je bs.wikipedia.org).

Šta je urađeno, a šta nije

Urađeno:

• Mirovna stabilnost – 30 godina bez sukoba, uprkos političkim tenzijama.
• Zajedničke institucije – formirane Oružane snage BiH, Uprava za indirektno oporezivanje, državni sud, agencije.
• Formalni napredak ka EU – BiH je 2022. dobila kandidatski status, a 2024. formalno otvorila pregovore.
• Infrastrukturni i digitalni projekti – ograničeni, ali neka digitalizacija državnih procesa i e-uprave pokrenuta.

Nije urađeno:

• Ustavna reforma (Dayton II) – nikada nije provedena. Struktura vlasti ostala je gotovo identična 30 godina.
• Vladavina prava i borba protiv korupcije – nema sistemskih istraga velikih afera, pravosuđe politizirano.
• Reforma javne uprave i izbornih pravila – izborni zakon je i dalje etnički diskriminatoran (presude Sejdić-Finci i Zornić nikad nisu provedene).
• Ekonomska konsolidacija – budžeti rastu, ali zavisnost od doznaka dijaspore i stranih donacija ostaje izrazita.

Zašto Bosna i Hercegovina još nije članica EU

Na osnovu analiza bosnainfo.ba i izvještaja Evropske komisije, ključni razlozi su:

1. Dejtonska struktura — državna moć podijeljena na dva entiteta + Brčko distrikt, s deset kantona u Federaciji; odluke zahtijevaju etnički konsenzus, što vodi paralizi.
2. Etnička veto‑politika — pojedine stranke koriste “zaštitu vitalnog interesa” da blokiraju reforme koje ugrožavaju status quo.
3. Slaba politička volja i korupcija — fragmentirane stranke ne žele izgubiti privilegije.
4. Nedostatak kapaciteta za usvajanje EU zakonodavstva (acquis) — nema stabilnog tijela za koordinaciju procesa.
5. Zamor EU proširenja — EU je dugo slala nejasne poruke, što je obeshrabrilo reforme.
6. Geopolitički faktori — utjecaji Beograda i Zagreba, te rastuće prisustvo Rusije i Turske u unutrašnjim pitanjima.

Suštinski problem

BiH je nakon 1995. institucionalno osmišljena da zaustavi rat, a ne da učini zemlju funkcionalnom državom. Sve kasnije reforme bile su ad hoc i uslovljene pritiskom izvana. Kad su pritisci popustili, političke elite su se vratile čuvanju etničkih monopola.

Zbog toga birači i ne vjeruju da programi znače išta — jer znaju da ni najbolji program ne može promijeniti ustavni okvir bez saglasnosti svih strana. Tako se bira krug „manjeg zla“, dok pragmatični političari manipuliraju strahom i identitetom.

Bosna i Hercegovina danas se nalazi između formalne stabilnosti i faktičke blokade.
Birači uglavnom odlučuju emotivno i defanzivno, a stranke su to pretvorile u strategiju opstanka. Umjesto razvijenog političkog tržišta ideja, BiH ima dejtonski trokut trajne kampanje: svaka nacija gleda “svoj” medijski prostor, glasa “za svoje”, a istovremeno “protiv onih drugih”.

EU integracije i institucionalni napredak će ostati simbolični dok se izborna logika “protiv” ne pretvori u političku kulturu “za” – za konkretne programe, institucije i reformski konsenzus, onakav koji je u više navrata izostao, a do sada je bio ključna uslovna linija između BiH i Evropske unije, piše Argument.ba.

Argument.ba