Da li su škole u Brčko distriktu Bosne i Hercegovina postale ispostave turističkih agencija ili su i dalje obrazovne ustanove kojima je interes djeteta na prvom mjestu? Ovo pitanje javno postavljaju roditelji učenika jedne osnovne škole iz Brčkog, koji su se redakciji obratili pismom negodujući zbog cijene nedavno organizovanog jednodnevnog izleta u Tuzlu.
Povod odlaska u susjedni grad bio je “Dan filma”, a cijena koja je roditeljima ispostavljena iznosi 40 KM po djetetu. Na papiru, sve izgleda u redu – prevoz i ulaznica. Međutim, roditelji su odlučili da sami urade kalkulaciju koja je otvorila mnoga pitanja.
“Kada se cijena razloži na osnovne stavke, ostaje niz pitanja na koja roditelji nemaju jasan odgovor. Prema javno dostupnim cjenovnicima, školske kino projekcije u terminima od 9.00 do 14.00 sati koštaju između 6 i 7 KM po učeniku. To znači da se najveći dio ponuđenog iznosa odnosi na prijevoz. Ako se od ukupne cijene od 40 KM oduzme cijena ulaznice, dolazimo do iznosa od približno 33 KM po djetetu, samo za vožnju na relaciji Brčko–Tuzla–Brčko”, navode potpisnici pisma.
Roditelji ističu da je ovakva cijena prijevoza potpuno nerealna. Prema njihovim procjenama zasnovanim na tržišnim cijenama, iznajmljivanje autobusa od 55 sjedišta za ovu relaciju košta oko 450 KM. Kada se taj trošak podijeli na broj učenika, cijena prijevoza po djetetu trebala bi biti oko 8 KM, a ne četiri puta viša koliko im se naplaćuje.
“Razlika između stvarnog troška prijevoza i cijene koja se roditeljima naplaćuje je očigledna”, stoji u pismu uz logično pitanje: “Gdje završava ostatak novca?”.
Ono što posebno pogađa roditelje je etička strana cijele priče. Naglašavaju da nisu protiv izleta niti žele djeci uskratiti zajedničke uspomene, ali se osjećaju ucijenjeno. Ako odbiju da plate nerealno visoku cijenu, dijete ostaje kod kuće, biva izolovano od vršnjaka i potencijalno izloženo izrugivanju. Ako pristanu, ostaje gorak osjećaj da su pristali na netransparentnu igru.
“Škola je obrazovna ustanova, a ne turistička agencija. Aktivnosti koje se organizuju u okviru nastave trebalo bi da budu vođene obrazovnim i pedagoškim interesima djece, a ne da ostavljaju utisak da neko na njima ostvaruje nesrazmjernu zaradu. Ovdje se ne radi o nekoliko maraka razlike, već o principu”, poručuju roditelji.
Ovim putem se javno otvara i pitanje procedura: ko bira ponuđače, da li se prikuplja više ponuda i zašto roditelji nemaju uvid u stvarnu strukturu troškova? Zašto se u praksi, kako tvrde, često pojavljuje samo jedan prijevoznik bez mogućnosti poređenja cijena?
Transparentnost, prema mišljenju roditelja, nije prepreka već temelj povjerenja. Jasna računica i više ponuda uklonili bi sumnje i tenzije koje su se nepotrebno stvorile. Roditelji ne traže privilegije, već odgovore, tražeći da njihova djeca ne budu ta koja će “plaćati cijenu” tuđih odluka osjećajem nepravde. Ako škola treba da uči djecu vrijednostima, upravo bi na ovom primjeru trebala pokazati šta znače odgovornost i poštenje. I pitanje za kraj: Šta li ih tek čeka za maturalnu ekskurziju?
Argument.ba
