Bosanskohercegovačka teška industrija suočava se s jednim od najtežih udaraca u poslijeratnoj historiji. Sudbina Koksare Lukavac, nekadašnjeg giganta i ključne karike u lancu proizvodnje čelika, čini se zapečaćenom nakon što je grupacija Pavgord (putem firme H&P d.o.o.) obavijestila stečajnog upravnika o hitnom povlačenju iz zakupa pogona.
Ovaj potez, koji stupa na snagu retroaktivno od 22. decembra 2025., ne znači samo kraj za fabriku u Lukavcu, već prijeti da izazove nesaglediv domino-efekt koji će pogoditi stotine radnika, Novu Željezaru Zenica, ali i Željeznice FBiH.
“Ekonomski neodrživo”: Zašto odlazi jedini spasitelj?
Ulazak Pavgorda u Koksaru bio je posljednja slamka spasa nakon stečaja. Međutim, u dopisu upućenom stečajnoj upravi, investitor je bio brutalan u svojoj iskrenosti: daljnji rad je nemoguć.
Kao ključne razloge naveli su:
- Drastičan rast operativnih troškova i cijene električne energije.
- Povećanje troškova transporta.
- Nadolazeći CBAM mehanizam (porez na ugljen-dioksid na granicama EU) koji stupa na snagu 1. januara 2026., a koji bi bh. proizvode učinio nekonkurentnim na evropskom tržištu.
“Nakon sveobuhvatne analize, primorani smo donijeti odluku o prestanku aktivnosti. Ovaj aranžman postao je ekonomski i poslovno neodrživ,” stoji u dopisu H&P-a, uz zahtjev da se odmah pristupi kontrolisanom gašenju koksinih peći.
800 radnika u neizvjesnosti, Željeznice blokirale transport
Gašenje peći u koksari obično je nepovratan proces. Za oko 800 radnika to znači gotovo siguran gubitak posla, jer pronalazak novog partnera u ovakvim tržišnim uslovima graniči s nemogućim.
Situaciju je dodatno otežala blokada transporta. Željeznice FBiH odbijaju prevoziti ugalj i koks zbog dugovanja Koksare koja su dosegla osam miliona KM. Rezultat toga je apsurdna situacija: dok se u krugu fabrike gomila 20.000 tona koksa, u Luci Ploče stoji blokirano čak 270.000 tona uglja neophodnog za rad.
Zenica ostaje bez “goriva”
Najveća kolateralna žrtva ovog sloma bit će Nova Željezara Zenica, koja je također u vlasništvu Pavgord grupacije i koja je nedavno i sama zatražila stečaj radi reorganizacije.
Koksara i Željezara su spojene posude – bez koksa iz Lukavca, proizvodnja čelika u Zenici postaje logistički i finansijski košmar. Prisilni uvoz koksa po visokim cijenama, u trenutku kada Željezara već bilježi godišnji minus od 100 miliona KM i akumulirani gubitak od 370 miliona KM, mogao bi biti završni udarac i za zenički pogon.
Sindikati i stručnjaci mjesecima su upozoravali:
„Koksara ne može sama, a Željezara ne može bez koksa.“
Čini se da su ta upozorenja stigla prekasno, a industrijski lanac FBiH sada puca po svim šavovima.
Argument.ba
