Na današnji dan prije 32 godine HVO je granatiranjem srušio Stari most u Mostaru.
S njim i cijelu staru jezgru Starog grada među kojima je nekoliko monumentalnih džamija, medresa i jedini hamam u Hercegovini.
Rušenje Starog mosta počelo je dvadeset dana ranije, a intenzivno 8. novembra 1993.
Gađan je s obližnjih planinskih visova Planinice i Stotine granatama velike razorne moći. Granate su padale i na kule Taru i Halebinku koje su svojevrsni statički uteg mostu.
Cijela jedna ulica sa dućanima zvana Kujundžiluk potpuno je nestala.
Granate su dva dana zaredom intenzivno rušile dio po dio mosta. I konačno u 10 sati i 16 minuta 9. novembra pokleknulo je remek-djelo mimara Hajrudina. Pao je u hladnu Neretvu. NJegovo rušenje i danas je bolno među mnogim građanima, posebno Mostarcima.
Stari most je bio simbol mostarskog građanskog identiteta i simbol najvrednijeg kulturno-historijskog nasljeđa u Bosni i Hercegovini.
Centar za mir i multietničku saradnju iz Mostara i Jedinstvena organizacija boraca grada Mostara (JOB) objavili su 2023. ekskluzivan snimak granatiranja i rušenja Starog mosta u Mostar 8. i 9. novembra 1993. godine. Film je slučajno otkriven.
Rušenje Straog mosta snimala je posada Hrvatske vojske sa utvrđenja na kulama brda Hum iznad grada.
-Njihova kamera u kontinuitetu prati putanje više od 50 projektila koje ispaljuje tenk HVO sa lokaliteta Stotina, tada lociranog na zapadnoj strani Bulevara iznad mostarskog naselja Kolonija.
Iako je Haški sud u konačnoj presudi “šestorki” političkih i vojnih dužnosnika paradržave Hrvatske zajednice “Herceg Bosna” 29. novembra 2017. godine jasno definirao da je Stari most srušen granatama iz tenka sa položaja HVO-a, filmski materijal koji posjedujemo onemogućava sve špekulacije onih koji negiraju presude i formiraju “vlastite istine” – navodi se u saopćenju ove dvije organizacije iz 2023. godine.
Za rušenje Starog mosta odgovornim se smatra Slobodan Praljak, bivši general HVO-a koji je popio otrov u haškoj sudnici 2017. godine i tako okončao život.
Presuda Praljku izrečena je u sklopu suđenja tzv. “šestorki”, u kojem je uz Praljka osuđen i Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Milivoj Perković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić. Svi skupa su osuđeni na 111 godina zatvora. Teretilo ih se za zločine počinjene na području BiH tokom 1993. i 1994. godine. Između ostalog, riječ je o zločinima u Mostaru i drugim bh. gradovima.
Obnova Starog mosta, koju su finansirali Turska, Hrvatska, Italija, Holandija, Svjetska banka, Evropska banka za obnovu i Grad Mostar, počela je 2003. godine. Prvi kamen u novi luk Starog mosta ugradio je tadašnji zamjenik premijera Republike Turske Bulent Arinč. Obnova je završena u julu 2004, a ceremonija svečanog otvorenja upriličena je 23. jula 2004. godine. Radove na obnovi mosta uspješno je izvela turska firma ER-BU.
U julu 2005. na zasjedanju u Južnoafričkoj Republici, Stari most na Neretvi je uvršten na popis zaštićenih spomenika UNESCO-a, kao spomenik kulture i pomirenja.
Stari most je izgrađen prema nacrtima turskog arhitekte Mimara Hajrudina između 1557. i 1566. godine. On je, prema legendi, prije skidanja skele u strahu od tadašnjih vlasti pobjegao u Bijelo Polje, sjeverno od Mostara, gdje je čekajući na vijest da most “nauzgor” u velikoj stijeni uklesao kamenicu koja je danas jedna od turističkih atrakcija u ovom dijelu Mostara.
Argument.ba
