Na današnji dan 25. septembra 1995. godine, u rejonu Lipovca, poginuo je Mirsad Čačković – Miće, poručnik, komandir Palanačke čete 108/215. Vmtbr ARBiH. Svaki septembar u maloj i pitomoj mjesnoj zajednici Palanka kod Brčkog nosi bolne i tužne uspomene.
Iako je prošlo dugih trideset godina od pogibije jednog od najboljih i najhrabrijih bosanskih sinova, uspomene na čovjeka koji je dao nemjerljiv doprinos tokom teških ratnih godina na brčanskom ratištu i dalje su svježa i bolna.
Brčanska regija, a sa njom i herojska Palanka, tokom posljednjeg rata dala je svojoj domovini Bosni veliki broj neustrašivih ratnika. Većinom su to bili „obični ljudi“, izrasli iz svog naroda, koji su prije rata živjeli u miru i rahatluku zajedno sa svojim porodicama.
Tokom rata ti „obični “ mladići stali su prvi na branik domovine, te su izrasli u velike i odvažne ratnike i komandante.
Jedan od tih „običnih“ ljudi bio je i Palančanin Mirsad Čačković – Miće, skromni mladić čija su junačka djela ostala ugravirana u historiju Palanke i šire brčanske regije.
Tih i nenametljiv, kakvim ga je dragi Bog podario, Mirsad je svoj ratni put započeo kao pripadnik Patriotske lige, odreda Palanka, a kasnije kao pripadnik Palanačke čete od njenog formiranja 2. maja 1992. godine.
Svoj ratni put prešao je od vojnika do komandira Palanačke čete. Kraći period bio je i na poziciji zamjenika komandanta 3. bataljona 108. brčanske brigade Armije RBiH, međutim, na insistiranje svojih Palančana, koji su ga izuzetno poštovali , nakon nekoliko mjeseci vratio se na čelo Palanačke čete, gdje je ostao do svoje pogibije.
Sa samo 22 godine Mirsad je preuzeo na sebe veliku odgovornost te je stao na čelo izuzetno hrabrih palanačkih boraca, koji su u to teško i izazovno vrijeme važili za „ludo“ hrabre ratnike.
Sa svojim Palančanima vodio je mnoge uspješne bitke. U tim borbama uništio je dva neprijateljska tenka i oštetio jednu pragu. Bio je dvaput ranjavan, od čega jednom teže – 3. augusta 1994. godine.
Na čelu svojih Palančana uvijek je išao prvi, ne poznavajući strah. Zbog svoje vojničke vještine, sposobnosti i hrabrosti bio je cijenjen ne samo među svojim saborcima, nego i među ostalim borcima legendarne 108/215. brčanske brigade.
O tome nam govore i podaci da je nagrađivan i pohvaljivan od strane komandanta Armije RBiH Rasima Delića (17. maja 1995), zatim od komandanta 2. korpusa Armije RBiH Hazima Šadića (17. maja 1994), kao i od komandanta 108. brigade Armije RBiH Ramiza Pljakića (27. februara 1993.).
U reportaži sedmičnika Slobodna Bosna od 24. januara 1994. godine o palanačkim borcima injihovom komandiru Mirsadu Čačkoviću – Mićetu, novinar Senad Avdić zapisao je:
„Na čelu ove čete hrabrih momaka iz Palanke stoji heroj dječijeg lica, a lavljeg srca.“
Tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1996. godine kroz redovePalanačke čete prošlo je oko 300 boraca. Dvadeset devet Palančana položilo je svoje živote,dok je više od stotinu njih teže ili lakše ranjeno.
Tokom ratnih operacija palanački borci uništili su i oštetili šest tenkova i dvije prage, te su važili za jednu od najboljih i najhrabrijih jedinica 108/215 Vmtbr Armije Republike Bosne i Hercegovine. Na rejonu Lipovca, 25. Septembra 1995. godine u obilasku linije, tog tihog jutra, bosanski gazija Mirsad poginuo je od jednog, jedinog ispaljenog snajperskog metka tog nesretnog dana na našem dijelu linije.
Živio je tiho, a i preselio je na bolji svijet isto tako, u tišini, bez borbe. Otišao je na bolji svijet kao posljednji borac na brčanskom ratištu. Stao je tako na čelo svojih 28 saboraca i mještana koji su prije njega položili živote na braniku voljene Bosne, domovine.
Dženaza-namaz našem heroju klanjana je 26. septembra 1995. u Palanki, uz najveće vojne i državne počasti. Nikada Palanka i šira okolina nisu upamtili veću dženazu – svi su došli da odaju počast velikom bosanskom sinu.
Nakon agresije Mirsadovi saborci i porodica podigli su spomen-ploču na njegovom mezaru, koja će ostati kao trajna opomenamladim naraštajima da se sjećaju svog komandira i njegovih junačkih djela.
I trideset godina poslije Palanka još uvijek ljubomorno čuva sjećanje na sve svoje heroje i na ono što su Palančani za svoju domovinu Bosnu učinili tokom agresije.
Zbog toga danas, trideset godina nakon Mićetove pogibije, važnije je nego ikada da se svi mi, a naročito mladi naraštaji, podsjetimo na lik i djelo palanačkog komandira i heroja. Kroz razne manifestacije treba oživjeti sjećanje ne samo na Mirsada, nego i na mnoge druge „zaboravljene“ palanačke, i bosanske ratnike Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Neka ti je vječni rahmet, heroju. Sve dok živimo mi, naša djeca i djeca naše djece –živjećeš i ti, i tvoja junačka djela.
Udruženje građana ”Palanka i njeni heroji”
Palanka, 25.09.2025.
