Kao psihologica,često se u praksi susrećem sa muškarcima koji na vrhuncu svog problema dolaze na savjetovanje. Mnogi u toku razgovora priznaju da tek kada ,, više ne mogu” ili kada tijelo počinje da ih izdaje pod pritiskom, sjete se da bi trebali početi raditi na sebi.
Piše: msr Dajana Rikanović, psihologinja
Priznaju da su godinama ignorisali simptome anksioznosti, depresije ili hroničnog stresa jer su vjerovali da muškarci moraju sve izdržati. Najveća zamka tradicionalne muškosti je da muškarci ne pokazuju slabost, da žene ne vole ,,plačljivce,, i da se o svojim osjećanjima ne priča. Odrastajući sa ovakvim iracionalnim uvjerenjima, muškarci se nauče nositi sami sa svojim problemima, često sa uvjerenjem da priznati emocionalnu slabost znači biti manje muževan.
Studija koja je sprovedena (Courtenay, 2000) pokazuje da muškarci više koriste ponašanja koja su usmjerena na izbjegavanje, potiskivanje i samomedikaciju umjesto da verbalizuju psihološki distres. Važno je stvarati sigurne prostore u kojima će muškarci moći biti iskreni, bez straha od ismijavanja ili osude.
Mentalno zdravlje nije pitanje pola – to je pitanje ljudskosti, a empatija i razumijevanje su najjači alati koje imamo
Zato je ovaj mjesec podsjetnik: muško mentalno zdravlje mora biti dio javnog dijaloga. Za hrabrost koja se ne vidi, za suze koje su progutane, za borbe koje se vode u tišini – ovaj mjesec je za vas.
I ne samo ovaj. Neka svaki dan bude prilika da čujemo i razumijemo – i muškarce.
Uz vas,
Psihološki centar Sirius
Argument.ba
