Mađari sačuvali mezarje bosanskih heroja u svom selu: Zaboravljeni od svih, nosili su sive fesove u ratu, a crvene u miru.
U selu Nagyharsány, blizu poznatog turističkog središta Harkany, na putu za Mohač, nalazi se zadnje počivalište 487 vojnika iz Bosne i Hercegovine.
Na tom groblju sahranjivani su borci 2. i 4. bošnjačkog pješadijskog regimenta.
Nazvano je “Groblje heroja”
U to vrijeme svi pripadnici Austro Ugarske vojske iz Bosne i Hercegovine zvani su Bošnjacima, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost.
Ova regimenta je jedna od najodlikovanijih jedinica u austrougarskoj vojsci, a njeni pripadnici su se poznavali po fesovima koji su bili sive boje u ratu, a crvene u miru.
U čast svih pripadnika bosanskohercegovačkih pješadijskih regimenti koje su bile u sklopu austrougarske vojske, austrijski kompozitor Eduard Vagnes (Wagnes) je komponirao vojni marš pod nazivom “Die Bosniaken kommen” (Bošnjaci dolaze), koji se i danas izvodi na svim vojnim manifestacijama u Austriji.
Na groblju u Nagyharsány je i spomen ploča sa natpisom:
“U spomen hrabrim Bošnjacima, žrtvama I svjetskog rata, preminulim daleko od kuće i ovdje sahranjenim.
Ploču je postavila samouprava mjesta Nagyharsány uz podršku Ministarstva odbrane Republike Mađarske.”
Bošnjačke regimente među svim Austro-Ugarskim jedinicama zabilježile su najveći broj poginulih boraca. Ujedno je u Bosni i Hercegovini sprovedena najintenzivnija mobilizacija u poređenju s drugim Austro-Ugarskim pokrajinama.
Svi muškarci koji su mogli ponijeti pušku, morali su obući uniformu i otići u rat. U samoj Bosni to je imalo za posljedicu veliku glad, jer je nedostajalo radne snage koja bi mogla obrađivati njive. Kako su očevi ginuli na frontovima, tako su djeca kod kuće umirala od neuhranjenosti. Kao što to u ratovima obično biva, i jedni i drugi poginuše i pomriješe uzalud.
„Tu niko nije želio ni u rat, ni poginuti, ali se ipak to dogodilo. Njihova je sudbina bila da svoje kosti ostave daleko od svoje domovine“.
Jedna od bitaka je bila “Bitka na Monte Meletti“ koja se odigrala 7. juna 1916. godine.
Tada je Druga bh. regimenta austrougarske vojske poznatija kao Bošnjačka regimenta pobijedila italijansku armiju. U toj bici je poginulo 208 Bošnjaka različitih vjeroispovijesti.
To doba najbolje je opisala sevdalinka “Rodna Bosno“
Rodna Bosno, daleko odosmo,
majke naše, ne nadajte nam se,
seje naše, ne kun'te se nama,
vjerne ljube, vi se preudajte.
Nas će, car, tamo oženiti,
crnom zemljom i zelenom travom.
Groblje se nalazi samo 120 km od bosanske granice (a u blizini mađarskog mjesta Siklos gdje se nalazi džamija čuvenog ratnika i bosanskog vojskovođe Malkoč-bega).
Mnogi Bosanci i Hercegovci ne znaju za ove historijske događaje.
.. i da kosti ostavim u tuđini i tad’ bih svoju Bosnu sanj'o.
Argument.ba
