Analitički promatrajući zaista tektonske promjene i poremećaje u politici i ustaljenom , ali očito preživjelom modelu “međunarodnog prava, zaista se čudim naivnim europskim političarima, posebice iz Europske komisije i Europskog parlamenta, a o našim političarima je iluzorno i govoriti, koji se kao “uvrijeđene curice” vrte u krug u decenijama isprazne europske politike, gdje se nikada, ama baš nikada, nisu uspjeli dogovoriti ni o čemu, posebice o zaustavljanju ratova na europskom tlu, sjetimo se samo agresije na Hrvatsku i BiH.
Piše: Stjepan Filipović
I sada na svjetsku poltičku pozornicu stupi “šerif” i preko noći u politiku uvede “trgovački pragmatizam, profit iznad nacije i međunarodnog prava, a nije da se nije znalo, i moglo predvidjeti da nastupa “novo doba politike”. Koliko se to nekome sviđalo ili ne, to je “drugi par opanaka”, ali je realnost takva da će svjetsku politiku i geostrategijske odnose budućnosti krojiti samo Amerikanci, Kinezi i Rusi, sa svojim “isključivo interesnim saveznicima po potrebi”, bez ikakvog sentimentalizma na stare saveze. I kao europska politička elita se čudi, pa kao da na isti način nije krojena budućnost Europe nakon II. svjetskog rata na Jalti. A to što se vladajuće europske političke birokracije, ogrezle u glupostima i bespotrebnim formalizmima neuspješne politike nisu u stanju “prešaltati u novi vlak”, nije krivica “novog šerifa u gradu”, on je javno proklamirao da će biti “svjetski šerif”, i da mu je interes iznad sentimentalizma za male i nebitne. Koliko je to moralno, to je druga stvar, ali tko se to usudi pitati “šerifa”. Kao da je Tito “dobio svoju državu na osnovu “partizanskih opančara”, već na osnovu lukavog “uvlačenja” trojci” koja je na Jalti “krčmila” postratnu Europu. Osim toga naivno zaboravljaju da jedna od teorija rata kaže: “Rata, ukoliko ga nema, treba ga izmisliti”, rat je za vojnu industriju biznis, briga njih što u ratovima gine sirotinja, prodaju se stare zalihe oružja da bi se finansirala proizvodnja “modernijih sredstava ubijanja”, zbog strategijski novih interesa ostavljaju se stari “isluženi” saveznici”, primjeri Vijetnama, Avganistana, Libije, Arapskog proljeća, štiti se svim sredstvima narod koji je preživio holokaust, ali sada čini nezamislive zločine Palestincima, pa se onda mi Europljani “čudom čudimo” što nismo za “pregovaračkim stolom”, jer je novim silama očito jasno da se “učmala Europa” ne može ni sama o sebi brinuti, niti se o čemu dogovoriti”, ali može činiti takve dugoročno strategijske pogreške kao što je “multi-kulti” program “uvoza terorista u Europu”, pa se europska sigurnost već ne može brinuti niti o sigurnosti svojih građana, a kamoli o novim smjernicama svjetske politike. Europska politika je toliko isprazna i već od nestanka Europske ekonomske zajednice “puca sama sebi u nogu”, nadam se samo da ne idemo prema događajima iz 1928. godine. Iz europske isprazne politike “da svaki krastavac i svaka rajčica budu potpuno identične” stoji opasnost da se ne pojavi novi “europski šerif”, znamo kako je Europa završila sa prošlim “šerifom”, u krvi, klanju i razaranju. Historia (est) magistra vite…..
Argument.ba
