Više od 3600 hemikalija koje dospiju u hranu tokom proizvodnje, obrade, pakiranja i skladištenja svjetske zalihe hrane završavaju u ljudskom tijelu – a neke su povezane s ozbiljnim zdravstvenim štetama, pokazalo je novo istraživanje.
“Ovo je nevjerovatan broj i pokazuje da su materijali koji dolaze u kontakt s hranom značajan izvor hemikalija u ljudima”, rekao je Martin Wagner, profesor biologije na Norveškom univerzitetu nauke i tehnologije u Trondheimu.
“Studija je prva koja sistemski povezuje hemikalije koje koristimo u materijalima za pakiranje i obradu hrane s izloženošću ljudima”, rekao je Wagner, koji nije bio uključen u istraživanje.
Prema studiji objavljenoj u ponedjeljak u Journal of Exposure Science & Environmental Epidemiology, 79 hemikalija koje se nalaze u tijelu za preradu hrane uzrokuju rak, genetske mutacije, endokrine i reproduktivne probleme i druge zdravstvene probleme.
Mnogo više hemikalija može biti štetno na načine koje nauka još ne poznaje, rekla je viša autorica studije Jane Muncke, direktorica i glavna naučna direktorica Food Packaging Foruma, neprofitne zaklade sa sjedištem u Zürichu u Švicarskoj, koja se usredotočuje na naučnu komunikaciju i istraživanje .
“Mjerimo ne samo hemikalije za koje je poznato da se koriste u procesu proizvodnje hrane, već i sav otpad – nusproizvode i nečistoće koje nazivamo nenamjerno dodanim tvarima”, rekla je Muncke.
“Te tvari su uvijek prisutne u plastici, u premazima limenki i ambalaže, u štamparskim bojama i tako dalje. Oni možda nemaju tehničku funkciju u preradi hrane, ali su tu bez obzira na to i migriraju u ljude, a mi ih mjerimo, dodaje.
Američko vijeće za hemiju, industrijsko udruženje, reklo je za CNN da su njegovi članovi posvećeni sigurnosti hrane.
“Od ključne je važnosti, međutim, kada se procjenjuju potencijalni rizici uzeti u obzir širi kontekst, uključujući postojeće regulatorne okvire, naučne dokaze i stvarne razine i stepen izloženosti koji bi mogli postojati”, rekao je glasnogovornik vijeća putem e-poruke, i naglasio:
“Sve predložene radnje kojima nedostaje ovaj kontekst, osobito kada uzročnost nije definitivno utvrđena, nisu u skladu s američkim zakonima o kemikalijama koji se temelje na riziku”.
Međutim, iako materijali koji dolaze u kontakt s hranom mogu biti u skladu s trenutnim vladinim propisima, studija naglašava da te hemikalije možda nisu potpuno sigurne, rekla je Muncke.
“Ne znamo tačno koja je količina korištena u pakiranju hrane ili drugim materijalima koji dolaze u dodir s hranom u odnosu na količinu koja se koristi za kozmetiku, proizvode za osobnu njegu, tekstil i tako dalje i tako dalje, zar ne? Voljela bih imati tu informaciju”, rekla je.
Smatra da bi bilo korisno uvesti regulatorni zahtjev za kompanije da deklariraju koliko i koju vrstu kemikalija stavljaju u hranu ili plastičnu bocu s vodom.
Dobro proučene otrovne hemikalije koje se nalaze u hrani
Jedna hemikalija koju je studija otkrila u hrani i ljudskom tijelu je bisfenol A, ili BPA, koji se koristio za izradu bočica za bebe, čaša za piće i spremnika za dojenčad sve dok uplašeni roditelji nisu bojkotirali te proizvode prije više od deset godina.
BPA je endokrini disruptor koji se povezuje s fetalnim abnormalnostima, niskom porođajnom težinom te poremećajima mozga i ponašanja u dojenčadi i djece. Kod odraslih, hemikalija je povezana s razvojem dijabetesa, bolesti srca, erektilne disfunkcije, raka i 49% većim rizikom od rane smrti unutar 10 godina.
Bisfenol A može dospjeti u hranu iz obloga konzervirane hrane, polikarbonatnog posuđa, posuda za čuvanje hrane i boca s vodom, prema Nacionalnom institutu za okolišne zdravstvene nauke.
“Studija također pokazuje da materijali koji dolaze u kontakt s hranom mogu sadržavati mutagene hemikalije koje štete našoj DNK, poput teških metala”, rekao je Wagner. “Postoje snažni dokazi da su ljudi izloženi PFAS-u, takozvanim hemikalijama zauvijek, iz pakiranja hrane koje su vrlo postojane, bioakumuliraju i uzrokuju toksičnost organa”.
Perfluoroalkilne i polifluoroalkilne tvari, ili PFAS, prisutne su u krvi procijenjenih 98% Amerikanaca, prema Nacionalnim akademijama znanosti, inženjerstva i medicine. Kemikalije koje ometaju hormone toliko su zabrinjavajuće da su Akademije u julu 2022. odredile “nanogramske” razine zabrinutosti i pozvale na testiranje visokorizičnih pojedinaca, uključujući dojenčad i starije odrasle osobe.
Još jedna hemijska skupina u ambalaži hrane koja je migrirala u ljude su ftalati, pokazalo je istraživanje. Pronađeni u šamponima, šminki, parfemima i dječjim igračkama, kao i u posudama za hranu, ftalati su povezani s genitalnim malformacijama i nespuštenim testisima kod dječaka te nižim brojem spermija i razina testosterona kod odraslih muškaraca.
Prethodne studije također su povezivale ftalate s pretilošću u djetinjstvu, astmom, kardiovaskularnim problemima, rakom i preranom smrću kod ljudi u dobi od 55 do 64 godine.
Samo se nekoliko hemikalija u hrani prati kod ljudi
U novoj studiji istraživači su usporedili 14.000 hemikalija za koje se zna da dolaze u kontakt s hranom tokom procesa pakiranja sa svjetskim bazama podataka koje prate izloženost ljudi potencijalnim hemijskim otrovima. Svi podaci istraživanja učitani su u otvorenu bazu podataka za naučnu upotrebu.
“Imamo, recimo, 60 godina istraživanja o migraciji hemikalija u hranu iz opreme za preradu i pakiranje hrane. Proučavano je vrlo opsežno”, rekla je Muncke, dodavši:
“U isto vrijeme, dolazi sve više dobrih, moćnih studija o bisfenolu A, o ftalatima, o PFAS-u, bromiranim usporivačima plamena i tako dalje koji su povezani s bolestima kod ljudi”.
Ono što je nedostajalo u literaturi bila je usporedba između onoga što je pronađeno u ljudima i hemikalija za koje se zna da migriraju tokom prerade hrane u hranu. Kako bi povezali tačke, Muncke i njezini kolege pogledali su nacionalne i regionalne baze podataka biomonitoringa koje prate hemikalije u ljudskoj krvi, urinu, majčinom mlijeku, uzorcima tkiva i drugim biomarkerima.
Za studiju su naučnici koristili podatke iz američkog Nacionalnog istraživanja zdravlja i prehrane, ili NHANES, koje prikuplja godišnje podatke o zdravlju i prehrani Amerikanaca. Ostale baze podataka uključivale su Kanadsko istraživanje zdravstvenih mjera, Biomonitoring ljudi za Europu, Korejsko nacionalno istraživanje zdravlja okoliša i Biomonitoring Kalifornija, državna baza podataka.
Od 14.000 hemikalija za koje se zna da migriraju u hranu tokom obrade i pakiranja, samo nekoliko stotina se mjeri u ljudima ovim programima, prema studiji. Na primjer, samo 172 hemikalije otkrivene u materijalima koji dolaze u dodir s hranom nadziru se u Sjedinjenim Državama od strane Nacionalne ankete o ispitivanju zdravlja i prehrane — 144 od ovih hemikalija otkrivene su u nekim populacijama, rekla je Muncke.
“S obzirom na to da postoje desetine hiljada hemikalija koje dolaze u dodir s hranom, programi biomonitoringa nemaju kapacitet za testiranje svih kemikalija kojima smo potencijalno izloženi”, rekao je Wagner. “To stvara predrasude prema vrlo dobro proučenim tvarima i ostavlja veliku prazninu u našem znanju o svim drugim hemikalijama koje potencijalno imamo u našim tijelima”.
Naravno, prisutnost hemikalije u tijelu ne znači nužno da je hemikalija štetna, rekla je Melanie Benesh, potpredsjednica vladinih poslova Radne skupine za zaštitu okoliša ili EWG, potrošačke organizacije koja prati izloženost PFAS-u i drugim opasnim hemikalijama.
“Ipak, ne bi se trebao roditi s bilo kakvom hemikalijom u sebi”, rekao je Benesh. “Veće je pitanje trebaju li nam te hemikalije doista za obradu naše hrane? Kada u našim tijelima postoje hemikalije za koje znamo da nam mogu naštetiti, trebali bismo eliminirati svaki mogući način izlaganja”.
Argument.ba
