Dana 8. oktobra 1995. godine, tišinu naselja Karaula prekinula je tragedija koja je zauvijek ostavila dubok ožiljak u kolektivnom pamćenju.
U samo jednom trenutku, ugašeno je devet nevinih života, među njima i sedmoro djece, starosne dobi od dvije do deset godina.
Toga dana, 8.10.1995 godine, svjetske nedjelje dječijih prava, u prognaničkom naselju Karaula u Živinicama agresorskom granatom prekinuti su životi:
Amre Seferović 1993 god. iz Đulića, koja je imala samo dvije godine,
Ramize Husejnović 1992 god. iz Đulića, stare svega tri godine,
Amel Ibrahimović 1985 god. Kamenica – Zvornik
Mirsad Gojkić 1987 god.Kamenica – Zvornik
Selver Nukić 1988 god. Kamenica – Zvornik
Amira Delić 1988 god. Glogova – Bratunac
Amira Salkić 1985 god. Hranča – Bratunac
Rajfa Suljić 1958 god. Đulići – Zvornik
Rahima Musić 1949 god. Glogova – Bratunac
Svi oni kao i druge hiljade prognanika iz Podrinja izbjegli su u Živinice i druge slobodne krajeve Bosne i Hercegovine u nadi da se spase od agresije i agresorskih granata.
Niko ni slutio nije da će ta nedjelja sunčana i lijepa, dan u svjetskoj nedjelji posvećenoj djeci i dječijim pravima, u vrijeme dok su se vodili pregovori o potpisivanju prestanka ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini, ostati zapisana kao krvavi dan u našoj historiji, da će na slobodnoj teritoriji biti prekinuti u jednom trenu životi sedmero nevine djece od kojih su najstariji imali samo po deset godina.
Argumenti.ba
